Diljem Hrvatske razasuti su dvorci i kašteli, kurije i ljetnikovci. Mnogi od njih plijene svojom ljepotom, unutarnjom i vanjskom. Jedan od njih je dvorac Lužnica kod Zaprešića, koji je proglašen najljepšim dvorcem sjeverne Hrvatske i spomenikom kulture prve kategorije. Ovaj su dvorac 1925. godine kupile sestre milosrdnice zbog gospodarskog zemljišta koje ga okružuje. Danas u dvorcu djeluje Duhovno-obrazovni centar 'Marijin dvor' koji nudi duhovne, obrazovne, kulturne i ekološke programe.
Dvorac Lužnica je jednokatni, barokni dvorac poput mnogih drugih u Hrvatskom Zagorju, a vjerojatno je nastao na položaju nekadašnjeg kaštela. Prizemlje i podrum bili namijenjeni posluzi i gospodarskim potrebama, dok je prvi kat bio namijenjen višim društvenim slojevima. Barokni dvorci Hrvatskog Zagorja, pa tako i Lužnica, izgrađeni su koncem 18. st., a nastali su pod utjecajem srednjeeuropskog baroka. Lužnica pripada skupini istovrsnih trokrilnih dvoraca. Za razliku od mnogih dvoraca Hrvatskog Zagorja u kojima kapela zauzima prostor koji povezuje obje etaže, kapela Svetog Križa u ovom dvorcu nalazi se samo na katu. Profinjene je izvedbe i kasnobaroknog, rokoko inventara.
Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Najstariji pisani dokument o dvorcu Lužnica potječe iz 1761. godine i vezan je uz posvetu grofovske kapele u kojoj se i danas čuva. Prvi vlasnik Lužnice bila je plemićka obitelj Čikulini porijeklom iz Italije. U 18. stoljeću posjed je pripao plemićkoj obitelji baruna Raucha i postao njihovo glavno sjedište. Obitelj Rauch je njemačkog porijekla i u Hrvatsku dolazi polovicom 17. stoljeća. Nakon smrti posljednjeg vlasnika dvorca, baruna Geize Raucha, dvorac s pripadajućim zemljištem kupile su sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga od udovice Ane Rauch 1925. godine u svrhu smještaja te odmarališta za stare i bolesne sestre. Tijekom vremena osnovna se namjena dvorca dopunjavala različitim dobrotvornim, odgojnim i obrazovnim sadržajima – otvoren je dječji vrtić, škola, održavani su satovi sviranja i pjevanja i sl.
Foto: Nina Djurdjevic/PIXSELL
Dvorac su kupile i zbog gospodarskog zemljišta koje ga okružuje. Na tom su zemljištu uzgajale hranu koja je bila potrebna za siromašne bolesnike u bolnici sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici i za matični samostan te konvikt siromašnih učenica u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Karitativna djelatnost Lužnice bila je upečatljiva po brizi za brojne siromahe i siromašnu djecu koja su u njoj i na dulje vrijeme pronalazila svoj dom. Od toga vremena do danas preostalo je tek nešto od bogatih gospodarskih aktivnosti: sestre danas prodaju povrće, imaju vlastitu pekaru, kokoši i patke, rade humus, proizvode svoju struju preko solarnih panela, a u dvorac su uvele i geotermalno grijanje koje je na pragu samoodrživosti.
Foto: Nina Djurdjevic/PIXSELL
Drugi svjetski rat se osjećao i u Lužnici. Nedostajalo je radne snage i ogromno zemljište sestre nisu mogle obrađivati same. Veliki dijelovi zemljišta su sestrama oduzeti u nacionalizaciji, a ostavljen im je samo najuži pojas oko samog dvorca u kojem je zemlja najnekvalitetnija i najneplodnija. Mnogo godina nakon toga Lužnica nastavlja tradiciju, ali na jedan drugačiji način.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
U novije vrijeme, uz pomoć Zaklade Renovabis, na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada, sagrađen je novi stambeni objekt. Dio zgrade namijenjen je za samostan sestara milosrdnica, a drugi dio služi za smještaj sudionika različitih duhovnih, edukativnih, kulturnih i ekoloških programa u Duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor“.
Dvorac i Duhovni centar nalaze se u 8 ha velikom engleskom perivoju s jezerom, šumarcima, šetnicama dugim 2 i pol kilometra. Brojne klupe i sjenice u parku omogućuju mir, opuštenost i tišinu sudionicima duhovnih obnova.
Foto: Nina Djurdjevic/PIXSELL
Od značajnih obilježja možemo istaknuti jezero smješteno u maloj udolini nedaleko prostoru otvorene strane dvorca. Odlukom Skupštine Zagrebačke županije perivoj dvorca Lužnica je zbog vrijednih i rijetkih biljnih vrsta proglašen zaštićenim područjem u kategoriji spomenika parkovne arhitekture.
