Kako uključiti ranjive skupine u društvo i to putem kulture koja je i sama 'isključena', kakav je status kulture u medijskom prostoru te zbog čega je potrebno educirati novinare o izvješćivanju o ranjivim skupinama u društvu? O ovim temama razgovarali smo glavnim urednikom književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost "Vijenac" Goranom Galićem.
Književni list za umjetnost, kulturu i znanost Vijenac započeo je s dvogodišnjim projektom “Uključiva kultura – potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca”. Vijenac će kroz redoviti prilog Inkluzija kroz dvije godine iz broja u broj predstavljati različite aktivnosti i probleme s kojima se suočavaju ranjive skupine. S obzirom na vokaciju Vašega lista i izdavača – Matice hrvatske – poseban ćete naglasak staviti na socijalnu uključenost kroz kulturu i umjetnost. Za početak, predstavite nam projekt, kako je do njega došlo?
Dugo smo razmišljali o tome kako stvoriti prostor u Vijencu za kulturne sadržaje koji su itekako vrijedni, a za koje jednostavno nije bilo prostora u redovnom izlaženju Vijenca. Vijenac kao središnji list za kulturu, umjetnost i znanost, prije svega prati kulturni i umjetnički život. S obzirom da smo jedini kulturni list u Hrvatskoj, upravo u Vijencu možete pročitati sve o premijerama, koncertima, knjigama, izložbama, ali i brojnim aktivnostima ogranaka Matice hrvatske. U toj velikoj količini informacija i uspješnih projekata jednostavno nije bilo prostora za dodatne sadržaje koje smo kao uredništvo ocijenili itekako važnim i relevantnima. Oni jesu bili zastupljeni u Vijencu, ali ne u mjeri u kojoj smo mi smatrali da je dovoljno. Paralelno s našim razmišljanjima primijetili smo natječaj Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, kojeg je objavilo Ministarstvo kulture i Europski socijalni fond. Promatrajući propozicije tog natječaja primijetili smo da bismo se mi mogli prijaviti i spojiti ideje koje smo razvili s onim što taj natječaj traži. Naš projekt “Uključiva kultura – potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca” prošao je na natječaju i financiran je s 1.393.707,02 kn. Bespovratna sredstva osigurana su iz Državnog proračuna Republike Hrvatske (15 %) i iz Europskog socijalnog fonda (85 %). Htjeli smo u fokus staviti upravo ranjive skupine našeg društva. Nacionalna strategija za borbu protiv siromaštva definira četiri skupine u našem društvu koje su u najvećem riziku od socijalne isključenosti, a to su djeca i mladi, starije osobe i umirovljenici, nezaposleni i invalidi. Mi smo odlučili upravo njih staviti u fokus. Pisat ćemo o problemima tih skupina, o poteškoćama s kojima se djeca i mladi susreću u svom razvoju, pri zapošljavanju, o problemima starije dobi, braniteljske populacije itd. No, prije svega, naglasak našega projekta će biti na socijalnoj uključenosti ovih skupina kroz kulturu. Postoji čitav niz institucija i udruga koji pokazuju da dislociranost, invaliditet, dob, spol, ne moraju nužno biti nikakvo ograničenje već pokazuju da uspješne projekte i inicijative diljem zemlje provode upravo osobe iz tih skupina i mi ćemo im kroz ovaj projekt dati zasluženi medijski prostor.
Jeste li sami u tom projektu ili imate partnere?
Imamo dva partnera. Nositelj projekta je Matica hrvatska, a naši su partneri Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, koje vode profesori Danijel Labaš i Igor Kanižaj i udruga Pragma koja se bavi promicanjem socijalnog rada s mladima, obiteljima, djecom, a vodi ju socijalni radnik gosp. Nedjeljko Marković.
Mladi kao društveno ranjiva skupina vrlo često nam izmiču i rijetko ih se tako doživljava. Hoće li Vijenac, odnosno Inkluzija učiniti nešto da i njihovi problemi postanu vidljiviji?
Hoće, naravno. Mi već dugo težimo i mladu publiku privući Vijencu. Naše čitateljstvo uglavnom čini ozbiljniji dio našeg društva, kulturna elita, svećenici, umjetnici, profesori, ali veliki neiskorišteni prostor vidimo u suradnji sa studentima. Zato se nadamo da ćemo se kroz ovaj projekt približiti mladima, progovoriti o njihovim problemima i potrebama. U pravu ste, mnogi mlade ne percipiraju kao ranjivu skupinu no oni to itekako jesu. Mnoge mlade obitelji zbog demografskih problema sele u Irsku i Njemačku, imaju probleme pri zapošljavanju i u suočavanju s današnjim vremenom koje nivelira neke tradicionalne, ali možemo reći i kršćanske vrijednosti. Mladima je se danas teško snaći u toj novoj paradigmi novog normalnog, ne samo vezanog uz koronavirus, nego i uz postojeći poredak i novu ljestvicu vrijednosti. Osim što ćemo u Inkluziji govoriti o mladima, predstavit ćemo i njihove projekte kao i uspješne studentske inicijative na brojnim fakultetima.
Vijenac se svakog drugog četvrtka može pronaći na kioscima, a prvi broj Inkluzije već je vani u sklopu najnovijeg broja. Možete li nam izdvojiti neke teme?
Inkluzija ima osam stranica i nekoliko središnjih tema. Prije nego što krenem na sadržaj moram istaknuti da je ključna osoba koja će raditi na Inkluziji, njezin urednik zapravo, istaknuti novinar, publicist dr. sc. Boris Beck. U prvoj Inkluziji može se pročitati članak o Bibliji na znakovnom jeziku, koja je nedavno predstavljena u povodu Dana osoba s invaliditetom. Ističemo i uspješnu konferenciju o djeci i mladima na filmu na kojoj je proveden uspješan projekt o edukaciji djece i mladih kroz filmsku umjetnost. Uz brojne kratke vijesti donosimo i članak o studentskoj populaciji, ali najbolje je da čitatelji sami otkriju sadržaj Inkluzije. Sigurni smo da ih nismo razočarali.
Gospodine Galiću, živimo u svijetu u kojemu je i samoj kulturi potrebna inkluzija, a vi baš putem kulture želite povećati vidljivost ranjivih društvenih skupina?
Vrlo dobro pitanje. Istina, i sama kultura je ranjiva, ali i Vijenac je ranjiv i to doslovno. Naša redakcija je oštećena u potresu i evo tek sada je došla na red za obnovu, a uz sve to još i pandemija. Sve skupa se ova godina posložila u duhu ranjivosti. Upravo ta ranjivost pokazuje koliko nam je dobro kad smo u punoj snazi. Često se mi žalimo da nam je loše. Sad treba malo promotriti taj problem. Kultura je svedena na rub medijskog prostora tako da imamo najtiražnije dnevne novine bez kulturnih rubrika, imamo komercijalne televizije i radijske postaje koje uopće nemaju nijednu emisiju posvećenu kulturi. To je loše i to pokazuje da kao društvo i kao medijsko društvo nismo dovoljno sazreli u svim aspektima. Pokazuje također da utrka za klikovima i za bogatstvom neće biti dugoročno održiva. Kulturne vrijednosti čine ovo društvo onim što jest, našu bit i esenciju, onu nadogradnju po kojoj se naš život čini vrjednijim pa i duhovnijim i koje pokazuju da smo mi kreativna bića koja teže stalnom razvoju, a ne samo bića koja moraju zadovoljiti svoje osnovne potrebe. Naša kulturna scena uistinu je raznolika. Zagreb je u zadnjih nekoliko godina postao uistinu prijestolnica kulturne Europe u koju dolaze velike svjetske izložbe. Osim toga, umjetnici svih generacija stvaraju impozantne sadržaje u svim vidovima umjetnosti i prava je šteta da mediji ne prepoznaju dovoljno vrijednost takvih sadržaja. Često se govori da je kultura monotona i dosadna, ali to je potpuno netočno. Mi ne možemo očekivati da će kultura zanimati sve. Još od njezinih početaka ona je bila u određenoj karanteni i zanimala je manje skupine društva, ali kulturu ne treba shvaćati elitistički. Kultura je i pjevanje u crkvenom zboru, đački i studentski listovi, stvaralaštvo predškolske djece. Kultura je vrlo široka i raznorodna i vjerujem da ćemo mi ovim projektom predstaviti svu raznolikost naše kulture. Upravo na ovom tragu piše i urednik Inkluzije u uvodniku prvog broja pod nazivom Pun, bogat i čist svijet.
Da bi se proizveli sadržaji s temom ranjivih i često „nevidljivih“ članova naših zajednica potrebno je imati i educiran kadar? Matica hrvatska, odnosno Vijenac, putem ovoga projekta educirat će dvadesetak novinara. Na koji način?
Natječaj Mediji zajednice bio je definiran tako da je uključivao dva aspekta – svi prijavitelji morali su prijaviti medijski sadržaj koji će govoriti o ranjivim skupinama te plan edukacije kadra, novinara, stručnjaka koji će na pravi način znati izvještavati i pisati o problemima tih ljudi jer ipak je riječ o ranjivim skupinama i o specifičnom tipu novinarstva. Potrebna su određena stručna znanja kako bi ti tekstovi bili na adekvatnoj razini, kvalitetni i u skladu sa svim pravilima struke. Upravo zbog toga smo ušli u suradnju s Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, odnosno s prof. Labašem i Kanižajem koji su ujedno i voditelji Komunikološke škole Matice hrvatske koja obrazuje mlade novinare. Oni će voditi i educirati novinare u ovom projektu. Dio radionica će održati oni, a dio naši partneri iz udruge Pragma. Nadamo se da će to biti sretan spoj u kojem će 20 naših novinara, različitih generacija i iz različitih medija, a koji su odabrani na javnom natječaju, na pravi način govoriti o ovim problemima i obogatiti hrvatski medijski prostor novim sadržajima.
Emisiju Kulturogram u cijelosti poslušajte ovdje: