Od 5. do 12. srpnja drvene kapele Turopolja, Pokuplja i Vukomeričkih gorica ponovno će otvoriti svoja vrata glazbi te postati mjesta susreta umjetnosti, baštine i zajedništva.
Nakon uspješno održanih festivala „Ars Organi Sisciae“ i „Zrin festivala“, Hrvatska udruga Ars Organi Sisciae svoje ovogodišnje festivalsko putovanje nastavlja 8. Festivalom drvenih kapela „Sancta Barbara“.
Festival povezuje Veliku Mlaku, Brest Pokupski, Gustelnicu, Buševec, Veliku Goricu, Gladovec Pokupski, Donju Lomnicu i Jakuševec u jedinstveno glazbeno putovanje kroz neke od najvrjednijih bisera tradicijske arhitekture Hrvatske.
Građene od hrastovine složenim tesarskim tehnikama bez čavala, ove drvene kapele svjedoče o umijeću, kreativnosti i duhovnosti naraštaja koji su stoljećima oblikovali identitet ovoga kraja.
Ovogodišnji festivalski program donosi osam koncerata različitih glazbenih izričaja – od baroka i bečke klasike do jazza, suvremene glazbe i meditativnih zvukova handpana. Na festivalu nastupaju Ansambl INTERArcT, Franjo Pećarić (tambura) i Luka Lovreković (gitara), Renata Penezić (flauta) i Krunoslav Babić (tuba), festivalski ansambl Capella Lignum pod umjetničkim vodstvom Franje Bilića, Edin Karamazov (gitara) i Terezija Cukrov (fortepiano), Ivan Judaš (handpan), Sing A Song Jazz Quartet te mješoviti zbor Collegium pro musica sacra.
Posebnost festivala upravo je spoj vrhunske umjetnosti i iznimno vrijedne kulturne baštine. Svaki koncert publici pruža priliku za novo otkrivanje prostora, povijesti i priča koje drvene kapele čuvaju stoljećima.
Festival drvenih kapela „Sancta Barbara“ tijekom osam godina izrastao je u prepoznatljivu kulturnu manifestaciju koja povezuje ljude, prostore i baštinu te potvrđuje da baština živi onda kada njezine prostore ponovno ispune glazba, umjetnost i zajedništvo.
Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije, Grada Zagreba i Grada Petrinje, ulaz na sve
programe je slobodan. Jer ton traje tek trenutak, a njegov odjek ostaje. U drvetu koje pamti stoljeća. U ljudima koji se susreću. U tišini koja slijedi nakon glazbe.
