Zagrebački Muzej Mimara izložit će 2. prosinca, iz privatne kolekcije anonimnog kolekcionara, dva dosad nikad izlagana djela Pabla Picassa koja se najavljuju kao kubistička remek-djela velikog umjetnika - 'Mandolina i gitara', kolaž i ulje na platnu iz 1913. te 'Žena s gitarom', ulje na platnu, iz 1910.
U zagrebačkom hotelu Esplanade u utorak, 27. studenog javnosti su predstavljena dva Picassova djela ‘Mandolina i gitara’ i ‘Žena s gitarom’ i tim istraživača koji već dvadeset godina istražuje njihovu autentičnost. Riječ je o stručnjacima iz SAD-a, Austrije i Hrvatske dok je identitet vlasnika, naravno, nepoznat, ali riječ je o hrvatskom državljaninu.
Kad god se na tržištu umjetnina pojavi neko Picassovo djelo, to ne može proći bez velike medijske pozornosti i još većeg interesa javnosti. Iz Muzeja Mimara rekli su nam da oni samo ustupaju prostor te da nisu organizatori izložbe koja će biti otvorena pod nazivom ‘Otkrivajući remek djela’.
Jedan od onih koji su ova Picassova djela otkrivali je i umjetnik, kipar i istraživač Nick Kačić Miošić, Hrvat koji živi u Philadelphiji i koji je posljednjih desetak godina ova dva djela istraživao svakodnevno. U razgovoru za Hrvatski katolički radio istaknuo je da uz Picassa istražuje i druge umjetnike 20. stoljeća.
”Kad sam vidio ova djela, u roku od pet minuta sam znao da je to Picasso.
To su sitnice, njegovi potezi i radnje. Ustvari kroz taj kolaž Picasso je pričao priču. Riječ je o ranom kubizmu. Ovo je rijetkost koja se događa jednom u sto godina. Imali smo ponudu ići bilo gdje u svijetu, ali baš smo htjeli ova djela predstaviti u Hrvatskoj”, ističe Nick Kačić Miošić.
Da su ova djela uistinu Picassova nije potvrdio njegov 72-ogodišnji sin Claude Picasso. Dokumentacija mu je poslana, no on autentizira samo djela koja se nalaze u Francuskoj, navodi Kačić Miošić, a osim toga Francuzi traže da im se slike pošalju u Francusku, a njihovi zakoni su takvi da kad neka slika uđe u Francusku postaje francusko vlasništvo pa je postojala opasnost da uzmu slike na granici. Osim toga, Kačić Miošić kaže da obitelj Picasso godišnje zarađuje 100 milijuna dolara od prodaje svojih umjetnina kojih imaju na tisuće i da ovako velika i skupa djela nikad neće autentizirati jer su im konkurencija dok bi to sigurno napravili da je riječ o nekim malim crtežima. Istaknuo je također da je obitelj Picasso izgubila kredibilitet i da ih prate afere i tužbe.
Bez potvrde Claudea Picassa prikupljena je dokumentacija na više stotina stranica te su djela ispitana najsuvremenijim metodama. Jedan od onih koji su radili na potvrdi autentičnosti je i red. prof. dr. sc. Vladan Desnica, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. ”Proveli smo elementnu analizu, istražili sustav elemenata u pigmentima boja koje je Picasso koristio, analizirali tehnike te proveli analizu materijala.
Ja nisam stručnjak koji bi mogao reći je li to Picasso ili nije, ali ono što mogu reći jest da je riječ o bojama i materijalima koje je Picasso koristio u toj ranoj fazi”, zaključio je Desnica na konferenciji za novinare u zagrebačkom hotelu Esplanade.
Profesor Igor Jelovac, stalni sudski vještak za grafologiju, dokumente i rukopise rekao je da je Picassov potpis vrlo jednostavan i malo vještiji ljudi, kakvi su uobičajeno krivotvoritelji, mogu ga kopirati. Potpis na ovim slikama je potpis mladog Picassa koji nije onaj potpis koji je danas brend kad je Picasso u pitanju.
Zbog toga je praktički nemoguće potvrditi da je neki potpis sigurno izvoran ili nije, no možemo dati mišljenje u nekakvom stupnju vjerojatnosti, ovdje je taj stupanj iznimno visok i vrlo je vjerojatno, gotovo sigurno da je potpisnik Pablo Picasso”, zaključio je Jelovac.
Pokušali smo doznati kakva će biti budućnost slika koje će u Kolekcionarskoj sobi Muzeja Mimara biti izložene do 29. prosinca. Nick Kašić Miošić nije htio govoriti o njihovoj cijeni, ali je rekao da su slike na tržištu. Hoće li se za njih pronaći kupac, pokazat će vrijeme. Ono što je pokazala konferencija za novinare i prezentacija umjetnina u hotelu Esplanade jest da naši muzealci i galeristi nisu bili zainteresirani za obrazloženje autentičnosti slika Pabla Picassa. Nije se, naime, pojavio nitko iz vodećih muzejskih ustanova.