Budi dio naše mreže

Pazi, Bog te vidi!

Fratru nije žao da djeca beru šljive. Kad bi barem to činili pažljivo, kad ne bi radili štetu! A i fratar bi htio nabrati malo šljiva, i za sebe i druge u samostanu. Poznata je bosanska šljivovica, a od šljiva se može napraviti i dobar pekmez. Razmišljajući o tome, fratar odluči stati na kraj nepozvanim beračima.

/ dt

Ispričat ću vam jednu anegdotu: Uz franjevački samostan negdje u Bosni rastao voćnjak u kojem je bilo puno šljiva. Kako odmiče ljeto i voće sazrijeva, tako i šljive sazrijevaju. Međutim, u tom kraju ima puno djece, dobre djece koja idu u crkvu i koja na neki način ni ne shvaćaju da šljivik nije javno dobro, makar raste uz samostan. Djeca dolaze na šljivik brati šljive. Možda to i ne bi bilo previše dramatično, a da pritom ne čine štetu, lome grane, a ponekad i ne čekaju da šljive potpuno dozore, nego ih beru još nezrele, bojeći se da bi im netko drugi mogao pojesti i da će ostati bez svog dijela.

Fratru nije žao da djeca beru šljive. Kad bi barem to činili pažljivo, kad ne bi radili štetu! A i fratar bi htio nabrati malo šljiva, i za sebe i druge u samostanu. Poznata je bosanska šljivovica, a od šljiva se može napraviti i dobar pekmez. Razmišljajući o tome, fratar odluči stati na kraj nepozvanim beračima. Sva su djeca pobožna i sigurno bogobojazna. Božji će autoritet učiniti svoje. Ispiše tako fratar na veliki komad papira: „Pazi, Bog te vidi!” i objesi taj natpis na prvo drvo, odmah na ulazu u šljivik. Mislio je da je time riješio svoj problem.

Međutim, sutradan primijeti fratar da su djeca ipak bila u šljiviku jer je vidio tragove njihova nestašluka. Malo se začudio i zabrinuo. Sada se već zabrinuo i zbog njihove duhovne štete. Djeca su morala vidjeti njegov plakat! Približivši se svom natpisu, vidio je da je ispod njegovih riječi dopisano: „Ali Bog nije tužibaba!”

Neko je dijete dopisalo svoju viziju Boga. Moram priznati da je teološki duboko pogodilo tajnu Božjeg srca. Ne podržava Bog naše nestašluke, to je sigurno. I Bog bi htio da ne vrijeđamo jedni druge i da živimo u miru.

Međutim, nije ispravna ni vizija o Bogu koji samo čeka gdje će nas zateći u nepodopštini. To je neka čudna vizija Boga koji kažnjava, Boga koji je sudac ili policajac. Takva vizija Boga ruši sliku o dobrom Ocu koji nas je iz ljubavi stvorio i koji svojim okom nad nama bdije da rastemo u sigurnosti i miru. On sve vidi, to je istina, ali ne zato da nas kazni nego zato da nas zaštiti. Poput majke koja vidi na svom djetetu svaku promjenu, svaki znak bolesti ili nemira i prati ga svojom ljubavlju.

Može se reći da sve vidi, jer ima oči ljubavi. To je slika Boga koji je ljubav. Kad bismo na takav način tumačili i poznatu staru definiciju Božjeg sveznanja, ona bi bila utješnija i ne bi zaplašivala. Ta definicija glasi: „Jedno oko uvijek gleda, sakrit mu se ništa ne da!” To je oko ljubavi. U neizrecivoj ljubavi Bog sve vidi. Ta ljubav je i poziv da svojim načinom života odgovorimo na nju. Tada će nas ta spoznaja o blizini i prisutnosti Božjoj samo potaknuti na dobro.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Zvjezdana Linića Bog – Svakodnevna tajna i objava. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Ključne riječi:
Bog Otac djeca Fra Zvjezdan Linić

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja