Dvadeset i peta obljetnica beatifikacije blaženog kardinala Alojzija Stepinca posebno je važna za močilsku župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koprivnici i župnika mons. Leonarda Markača koji je prije 25 godina dao postaviti oltarnu sliku bl. Stepinca u župnoj crkvi. Uz ovaj svijetli lik Crkve u Hrvata vezan je još od djetinjstva majčinim savjetom da mu se moli, a kao promicatelj štovanja blaženom Stepincu na dar je dobio dragocjenu relikviju – Stepinčeve čarape.

Fra Jordan Ostojić jedan je od dvojice franjevaca članova Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji djeluje u mjestima hrvatske prisutnosti u Argentini. U razgovoru se osvrće na rad Školskog centra 'Kardinal Stepinac' u Buenos Airesu gdje je istoga dana kada je bila Stepinčeva beatifikacija u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine proslavljen spomendan bl. Alojzija Stepinca. Otkriva kako je njegova obitelj stigla u Argentinu te kako se providnost Božja pobrinula da dva rođena brata fra Jordan i fra Berislav budu na službi hrvatskom i argentinskom narodu.

Ususret 10. godišnjici službe ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić osvrće se na stanje, izazove i potrebe u hrvatskoj inozemnoj pastvi. Naglašava da je snažna veza kojom je evanđelje utjelovljeno u našu baštinu, tradiciju, kulturu, i da to drži hrvatsku inozemnu pastvu da se održava kao posebna i zasebna zajednica. Za svoj poziv ističe da je bio jedan životni izbor i odaziv na temelju mnogih elemenata, događaja, osoba s kojima se susretao i živio.

Što trebam činiti Gospodine – mladomisničko je geslo franjevca trećoredca fra Rafaela Lukarića koji je ove godine slavi svoj dijamantni svećenički jubilej – 60 godina svećeništva. Više od 20 godina djelovao je u misijama u Peruu gradeći Kristovu Crkvu duhovni i materijalno. Svoje umirovljeničke dane provodi u samostanu u Odri moleći i čitajući knjige.

Vjera nije svima dana od rođenja i brojne su osobe u potrazi za Bogom. Takav put prošao je i stiški opat Maksimilijan File, koji vodi najstariji cistercitski samostan u Sloveniji i jedini koji danas djeluje u toj zemlji. Samostan je i danas važno vjersko, kulturno i gospodarsko središte Kranjske. U duhu monaškog pravila moli i radi svi članovi zajednice rade u poljoprivredi, njeguju tradiciju izrade biljnih pripravaka i nastoje biti samoodrživi, a njihov samostan je duhovna oaza i odredište brojnih tragatelja za duhovnim rastom.

P. Jure Josipović ostavio je uspješnu sportsku karijeru da bi ostvario san – posvetio Bogu svoj život. Providnost ga je odvela k pavlinima koji su svojim doprinosom obilježili povijest hrvatskoga naroda. Za svećenika je ređen u 25. godini života i bio je najmlađi u svojoj generaciji. Danas djeluje u pavlinskom samostanu u Svetom Petru u Šumi, jednom od tri pavlinska samostana u Hrvatskoj.

Iako je p. Mislavu Skelinu, kao mladoj osobi, bio neprihvatljiv život u celibatu i svoju je budućnost planirao u smjeru obiteljskog života u 21. godini života prvi je put pomislio da bi mogao biti svećenik. Odluka za ulazak u Družbu Isusovu ostvarena je oko 26. godine, a na putu promišljanja od velike važnosti bila je duhovna pratnja.

Fra Boris Barun član je Pariške franjevačke provincije, a zadnje tri godine djeluje kao ispovjednik i svećenik u službi hodočasnika francuskog govornog područja u Međugorju. Studirajući aeronautiku osjetio je poziv te doživio koliko molitva može promijeniti čovjekov život. Kroz crtice iz svoga života otkriva kako Božja ljubav uvijek iznenađuje.

Potraga za istinom dovodi nas do križa – ističe br. Jakov od Križa Milić. Ovaj bosonogi karmelićanin želio je liječiti ljudsko tijelo te je završio Medicinski fakultet, a Gospodin ga je trebao da liječi ljudsku dušu. Iako je želio biti isusovac, za svoj ulazak u Karmelski red ističe da je Božja volja. Svećenički hod započeo je geslom: „Dosta ti je moja milost”.

Don Ivo Đanović, umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije, jedan je od četiri osobe koje su zvonjavom zvona zagrebačke katedrale objavili smrt kardinala Alojzija Stepinca. Zahvaljujući ovome blaženiku izbjegao je stradanje u Domovinskom ratu. Ističe da ga je kao župnika najviše veselio rad s djecom, ali i da nije pisao knjige jer je nastojao propovijedima doprijeti do srca ljudi.