Život teče poput rijeke i ne možeš ga zaustaviti, zato rasti paralelno sa svojim životom! Nemoj dopustiti da tvoj život bude vlak koji je otišao, a ti ostao na stanici.

Dok Gizma proklinje, u tom trenutku na križ iznad njegove glave slijeće vrana i kopa mu oči. Vrana mu oduzima i ono što mu je jedino preostalo – vid, pogled.

Isus je prisutan u svim vremenima, kako u sadašnjim, tako i u budućim. Bojim li se možda sutrašnjice? Ne! Znam da će Isus i sutra biti sa mnom, već me čeka.

Premda će sve opet biti isto, ipak ćemo mi biti drugačiji. Više ćemo cijeniti blizinu braće i ljepotu zajedništva; više ćemo cijeniti Crkvu i njezinu ljepotu, a ona nigdje nije toliko lijepa kao u Međugorju...