Kad ste zadnji put nekome „otvorili dušu“ i bili pozorno saslušani, a, u konačnici, i shvaćeni?

No, kako ti gledaš na svećenike? Poštuješ li svoga župnika, poštuješ li njegovu svetost? Moliš li za njega? Svećenički poziv je lijep, biti svećenik znači biti Božji, biti Isusov u potpunosti. No, to nije nimalo lak poziv, pogotovo danas kada su svećenici i Crkva izloženi raznim napadima sa svih strana; mnoštvo ružnih riječi izgovoreno je o svećenicima. Ali Isus i dalje neumorno poziva mlade ljude da mu posvete svoj život; poziva ih da mu povjere svoju dušu, svoje srce, svoje vjernike. Mladi čovjek se tomu pozivu radosno odaziva; ostavlja roditelje, obitelj, prijatelje i kreće zajedno sa Isusom i za Isusa. Svećenik sve ostavlja da bi iskreno i vjerno slijedio Isusove stope i koračao njegovim već utisnutim tragovima.

Sveta Faustina je svojedobno izjavila da ne postoji grijeh koji ti ujedno ne pravi i ožiljak na duši. Zato moli Isusa da ne upadaš u napast, da ne upadaš u grijeh! Nemoj samo Isusa moliti kada sagriješiš, moli ga još više i još žarče da tvoja duša nikada ne upadne u grijeh, osobito teški, smrtni grijeh. Moli Isusa da ti podari milost koja će te unaprijed čuvati od grijeha! Sveci se, osim grijeha, nisu ničega strašili. Ako se ne bojiš grijeha i ako u njega prečesto upadaš, to je znak da još nisi čvrsto odlučio biti svet. I sveci griješe, ali se do krvi opiru da ne upadnu u grijeh.

Nakon što je tri dana i noći neprestano molio, Papa napokon stupa pred toga okrutnog vladara. Moćnom i do zuba naoružanom Atili suprotstavlja se skromni papa Leon I., bez ikakvog oružja, ali s velikom vjerom u Božju providnost

Iako je u jednom trenutku života bio svet, baš kao i sveti Ivan Kapistran, pustivši oholost u svoje srce, Justin je dopustio da ona u potpunosti njime i ovlada. Oholost ga je pobijedila. Zato čuvaj svoje srce, jer nikad ne znaš iz kojeg kuta oholost vreba čekajući baš na tebe. I Justina je oholost čekala i dočekala ni više ni manje nego na Papinu dvoru. Oholost te čeka ondje gdje je najmanje očekuješ.

Bog će i tebe kušati kao svetog Ignacija, kušat će te tvojim oružjem, tvojim idejama, tvojim snovima i zanosima, a ti upravo tada moraš pokazati svoju vjernost, svoju odanost Bogu, a ne mijenjati druge samo da tebi bude lakše i ugodnije.

I ti ćeš, kao sveti Franjo Ksaverski, pokušavati za Krista osvojiti druge živote i druge države, a možda nećeš uspjeti; i ti ćeš možda umrijeti na pragovima neosvojenih snova i neostvarenih želja, ali, prijatelju, ne brini!

Bit ćeš svet, kršćanine, samo ako se hraniš Kristom. Upamti: bez Kristova Tijela nema svetosti!

Euripid je s pravom davno rekao da prijatelj pokazuje svoju ljubav u vremenima nevolje, a ne sreće jer upravo u teškim i bolnim situacijama čovjek shvati tko su mu pravi i iskreni prijatelji. Stoga svatko želi imati prijatelje, odnosno ljude na koje se može svakodnevno osloniti, ljude koji su njegova snaga.

Zašto je čovjek postao toliko nečovječan, toliko nehuman?! Biće koje je trebalo biti vrhunac Božjeg stvaranja sve više gubi svoj prvotni sjaj. Svijet se počeo bojati nas ljudi.