Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih. I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu.
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen
Važno je gdje sjediš. Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih. I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu. Isus kaže: „Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome!’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“
No, Isus je dao jednostavan odgovor: uvijek sjedi na posljednje mjesto, jer to je jedino ispravno i korisno za tebe, to je jedino mjesto koje donosi korist bez koristi.
Orhan Pamuk temu o prvom mjestu obrađuje u svom romanu Čudne misli u mojoj glavi, govoreći o glavnom liku Mevludu. Naime, on se još u školskim klupama pitao gdje sjesti? To pitanje javlja se vrlo rano i prati čovjeka cijeli život. Svi smo u školi gledali s kim ćemo sjediti, a nerijetko smo se dijelili i u manje grupice. Pa i ovaj Pamukov junak Mevlud traži to posebno mjesto, „vaga“ gdje će sjesti jer će upravo to mjesto odrediti i smjer njegova života. I ti si možda bio u istim problemima kao i Mevlud, pitao si se gdje i do koga sjesti? No, Isus je dao jednostavan odgovor: uvijek sjedi na posljednje mjesto, jer to je jedino ispravno i korisno za tebe, to je jedino mjesto koje donosi korist bez koristi.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).