Mnogi danas većinom teže vlastitoj radosti. Često pritom olako zaboravljaju na druge, ali radost ti je darovana da ju dijeliš s drugima. Nije dovoljno da si samo ti radostan, već je važno da tvoja braća i sestre također žive radosno.

Svoju nutrinu ne možeš svakom otvoriti. Često te mnogi neće ni razumjeti. Nekad te samo dobri Bog može razumjeti i proniknuti u dubine tvoga srca, jer jedino Bog zna kakvo je uistinu tvoje srce.

Sv. Franjo Asiški molio je svugdje i svagda. Kad god bi dobio poticaj za molitvu, molio bi. Nikad nije odgađao molitvu.

I dok su sjedili u tišini, župnik je najednom ustao i iz vatre izvadio cjepanicu koja je još malo gorjela, a zatim je iz poluizgorjele cjepanice počeo izlaziti dim. Nakon što je žar posve nestao, župnik je cjepanicu vratio u vatru, a za nekoliko trenutaka cjepanica je ponovno počela gorjeti.

Križ je simbol po kojemu se kršćani raspoznaju u ovome svijetu, ali i predivan znak tvoga spasenja, tvoga otkupljenja. Na križu si, čovječe, otkupljen i oslobođen duga. Kardinal Karl Lehmann kaže kako je križ vrhunac nasilja, ali i njegov kraj. No, Isus je to nasilje preobrazio u ljubav. Nema više osvete. Isus je skršio svaku osvetu. Zato koliko god bio težak tvoj križ, ne smiješ ga promatrati kao vrhunac nasilja ili patnje, već kao početak ljubavi.

Kada određenu osobu ne voli, čovjek često ne prihvaća ni ono što ona radi, ma koliko god to dobro i općekorisno bilo. Takav čovjek ne gleda srcem, nego razumom.

Koliko si puta bio sam i osjećao se napušteno, a dobri Bog ti je poslao divnu osobu koja je unijela radost u sumornu svakodnevicu? Koliko si puta u teškim životnim situacijama osjetio da nema izlaza, a Bog ti najedanput otvori vrata?

Zato napusti „otok“ ovoga zamamnog svijeta i započni novi život ondje gdje zbilja možeš živjeti – u Božjoj blizini.

Katkad je i malo svjetla dovoljno da rasprši i najcrnju tamu. Ovome svijetu treba više svjetla.

Ako tvoja dobrota nije jednaka prema svima, onda je ona zaista siromašna.