Svakodnevnim kuhanjem hranimo svoje tijelo. A kako nahraniti duh? Saznajte u receptu koji je vrlo jednostavan, a s druge strane zahtjevan.

Kajanje ili ispovijed je Božji dar čovjeku. Čovjek koji se kaje i redovito ispovijeda pokazuje svoju poniznost i malenost. Te dobiva Božji dar, milost oproštaja. Ako odbacujemo ili preziremo kajanje ili ispovijed, odbacujemo i preziremo svoje spasenje. Kajanje je fenomen vezan uz promašaje, pogrješke, krivnju i grijeh. Neki kajanje shvaćaju kao teret duše koji bi bilo najbolje što prije odbaciti. Neki misle da je nepotrebno čačkati po svojoj savjesti i da se ne treba vraćati u prošlost. Ali je ispovijed korisna.

Odrastao je u londonskom East Endu, nakon krađa, provala i razbojništava završio je u zatvoru za maloljetnike, mračan svijet trgovine drogom, reketarenja i kriminala bio je začarani krug iz kojeg je teško izaći... No, Božji zahvat dao je "novo srce" okorjelom grešniku.

Prejedanje je uništilo moje tijelo, svjedoči rimokatolički svećenik Springfieldske biskupije o. Ryan Rooney. Njegovo svjedočanstvo godinama nadahnjuje ljude diljem svijeta i potiče ih da preispitaju razloge zbog kojih se prejedaju.

Posla za radnike na Božjoj njivi uvijek ima. Svećenik Porečke i Pulske biskupije vlč. Darko Zgrablić, župnik župe sv. Vinka u Svetvinčentu sastavio je božićni oglasnik u kojem se traže različita zanimanja. Ovaj duhoviti oglasnik nosi u sebi duboku duhovnu poruku. Požurite s prijavama za radno mjesto!

„Trebam sestre koje razumiju Križ, s njima ću postići sve”, riječi su o. Teodozija Florentinija, utemeljitelja Družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa, gorljivog apostola kršćanske ljubavi. Mladi se redovnik sredinom 19. stoljeća u Švicarskoj pastoralnom brigom i zauzetošću za duše hrabro borio s teškim društvenim stanjem, a to je prenio i na Milosrdne sestre Svetoga Križa koje nastavljaju njegovo djelo u ništa manje izazovnom današnjem vremenu u kojem čovjek vapi za Bogom i onda kada ga ne traži. No, mnogo je onih koji svjesno žude za mirom, molitvom, susretom s Bogom i sa samim sobom, što konkretno nude sestre sv. Križa u Đakovu kroz duhovne vježbe koje se periodično održavaju nekoliko puta godišnje.

U Isusovu hodu po vodi samo se nastavlja ono što su učenici iskusili za umnažanja kruha u pustinji. Riječ je, naime, o našem životu, njegovu uzdržanju, o brigama kako sačuvati svoj život. Jednom je to hrana koja nam treba, drugi put strah za vlastitu egzistenciju kad se sve urušava, kad nema nikakvih sigurnosti ni osiguranja, kad se otvara provalija i čovjek gleda smrti u oči. Kroz pune četiri noćne straže učenici se muče na moru, oko njih je mrkla noć, a dotle Isus moli na brdu.

'Da svi budu jedno.' Tu je Isusovu želju za jedinstvom svih njegovih učenika, iz različitih razloga podijeljenih po različitim crkvenim zajednicama, još početkom 20. stoljeća pokušao ispuniti američki anglikanac Paul Wattson. Pripadao je takozvanom oksfordskom pokretu u Anglikanskoj Crkvi, koji je bio sklon zbližavanju s Rimom.

Završila sam teologiju, ali sve bih to danas stavila na stranu i uzela krunicu. Kad mi zapne, krunica je stvarno najmoćnije oružje, poručuje za HKM s. Ksenija Leko, provincijalka Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije, povodom blagdana Gospe Brze pomoći. U Slavonskom Brodu se slavi kao svetkovina u istoimenoj župi i svetištu. Tu su uršulinke donijele ovu pobožnost i danas u svetištu služe.

Puno se danas govori o ljubavi. Puno se pjeva o ljubavi, a malo je onih koji je žive u njezinom pravom smislu.