Budi dio naše mreže

Odlazak Kćeri Božje ljubavi iz Hvara - poticaj za ustrajniju molitvu za nova duhovna zvanja

Nakon 70 godina služenja Kćeri Božje ljubavi napuštaju grad Hvar i svoju redovničku kuću ‘Prečistog Srca Marijina’. Paralelna vijest, u potpuno suprotnome duhu, može glasiti da iz tog istog malog otočkog mjesta nakon više od pola stoljeća dolazi i prvo žensko redovničko zvanje i to u istome redu.

/ anh

Iako je jedna mlada Hvaranka Marina Petričević, studentica završnih godina KBF-a u Zagrebu, već godinu dana kandidatica u Družbi Kćeri Božje ljubavi, vrlo je tužno u hrvatskoj crkvenoj javnosti i Hvarskoj biskupiji odjeknula vijest da Kćeri Božje ljubavi nakon sedam desetljeća služenja u katedrali i među Hvaranima, pogotovo među mladima – čije su generacije duhovno, glazbeno i ljudski odgojile – napuštaju svoju redovničku kuću ‘Prečistog Srca Marijina’ u Hvaru.

Vršile su na župi Sv. Stjepana I. – pape i mučenika – razne poslove, često i potiho one neprimjetne, ali plodovi su itekako vidni i osjetni jer stolna crkva i drugi župni popratni prostri o kojima su skrbile bili su uredni, čisti i urešeni uvijek svježim cvijećem.

Provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Gordana Igrec o ovoj je svojoj odluci obavijestila dopisom od 7. svibnja ove godine mons. Petra Palića, mjesnog ordinarija, objavljeno je ovih dana na službenim mrežnim stranicama naše trotočke biskupije koja crkveno spaja Brač, Hvar i Vis.

Redovnice su u središtu Hvarske biskupije djelovale kao orguljašice, voditeljice zborova i vjeroučiteljice.

‘Hvarske’ Kćeri Božje ljubavi na oproštaju / FOTO: Facebook

Oproštaj od sestara Kćeri Božje ljubavi upriličen je u katedrali prošloga tjedna na nedjeljnoj središnjoj misi koju je slavio župnik don Mili Plenković. On je također na odlasku. Nakon 13 godina rada u Hvaru, premješten je na istu službu u Vrbanj i rodno Svirće u središnjem dijelu otoka.

Nakon mise sestrama je na prigodnoj svečanosti don Mili rekao: Vjeronauk odgaja za vjeru i suradnju s Bogom, a uredna katedrala, sav njezin ures i čistoća pridonose tome da nam liturgijski susreti s Bogom budu ugodniji. Na rastanku možemo samo reći: sestre, hvala vam na svemu!

„Sedamdeset godina vaše nazočnosti u Hvaru ostavit će traga u povijesti ovoga grada i u dušama ljudi s kojima ste se susretale. Stara poslovica kaže da ljudi obično shvate što su imali kada to izgube, pa će i ova župa to još bolje spoznati koga su izgubili vašim odlaskom. Neka vam Gospodin, jedini koji ispravno sudi, bude nagrada i plaća”, poručio je sestrama omiljeni župnik koji je u Hvaru bio kapelan – spomenimo i to – za vrijeme župnika mons. Joška (Josipa) Šantića koji je zajedno s biskupom Jurjom Jezerincem gradio i osmišljavao temelje Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske.

Iskrenim i dirljivim dječjim govorom redovnicama je riječi zahvale izrekao i jedan dječak u ime ministranata i vjeroučenika, a dječji zbor je otpjevao pjesmu ‘Pet sestara’ o prvim blaženicama Družbe Kćeri Božje ljubavi; Drinskim mučenicama. Na kraju su članovi katedralnog zbora, kojemu su se svi nazočni vjernici pridružili, otpjevao ‘Fala’, skladatelja Vlahe Paljetka.

U Hvaru djeluju i neke druge ženske redovničke grane. U Biskupskom ordinarijatu kod biskupa Palića, inače i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, služi nekoliko sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, dok se u ulicama staroga dijela grada, kojeg Hvarani zovu ‘Groda’, skriva klauzurni samostan benediktinki.

I one, na žalost, poput Kćeri Božje ljubavi, ali i njihovih susestara u drugim dalmatinskim i primorskim benediktinskim samostanima dijele istu ‘kušnju’ – kako su nam jednom prilikom povjerile – nedostataka poziva. Hvarskih koludrica je danas samo šest i prosjek godina im je dosta visok, a potrebe kako duhovne tako i one svakodnevne, kućanske, nebrojenih prostorija i prevelikoga vrta ostaju iste.

Slično smo prethodnih dana imali priliku čuti i od predstavnica nekih drugih ženskih redovničkih zajednica, pa primjer s početka ovog teksta neka bude poticaj za ustrajniju i usrdniju molitvu i svakome čitatelju Hrvatske katoličke mreže za nova duhovna zvanja – muška i ženska – Crkve u Hrvata.

Naime, usudit ćemo se reći da Gospodin zadnje vrijeme podosta bira one neke posebne u svome vrtu među nama ljudima. Iako je nakon više desetljeća prvo redovničko zvanje iz Grada sv. Prošpera, uvijek nasmiješena Hvaranka Marina Petričević bila je odličan đak, takva i studentica Sveučilišta u Zagrebu, te ‘motor zamašnjak’ srednjoškolskog vjeronaučnog tima Hvarske biskupije koji se s lentom nacionalnog pobjednika Vjeronaučne olimpijade okitio dva puta – 2012. i 2013. godine.

Kako ta mlada razdragana djevojka, oduševljena Kristom, živi svoj poziv, ali i to prenosi na (digitalni) papir pročitajte u Marininom tekstu koji je objavljen na mrežnim stranicama njezine i naše družbe Kćeri Božje ljubavi.

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja