Budi dio naše mreže

Oprostom oslobođena: Jedna sam od žena koja je davno rekla NE životu

Udruga "Hrvatska za Život" i ove jeseni u nekoliko hrvatskih gradova organizira program "Oprostom oslobođene" u obliku duhovnih vježbi za žene koje su ranjene iskustvom pobačaja. Program je to za iscjeljenje rana uzrokovanih post-abortivnim sindromom koji nastaje nakon iskustva spontanog ili namjernog pobačaja. Svjedočanstvo majke koja je doživjela oprost i oslobođenje od krivnje prenosimo u cijelosti.

/ bg

Velika mi djela učini Gospodin, vječna je ljubav Njegova, a milosrđe Njegovo kao ocean. Sjedim u miru i tišini ove noći, ali ovo nije neka obična noć, neka uobičajena večer. Ovo je noć Gospodinove posljednje večere, Veliki četvrtak.

Bila sam na klanjanju, Getsemanskoj uri i po povratku kući odlučih posvjedočiti Isusovu ljubav, koji nas je otkupio svojom pregorkom mukom i prolivenom krvlju predragocjenom, koji nas je davnih dana otkupio, a mene, evo nedavno, i oslobodio od dugogodišnjeg ropstva nepraštanja samoj sebi. Hvala Mu na kaplji krvi koja je i za mene potekla, na oslobođenju koje sam doživjela. Slava Isusu.

Ja sam, naime, jedna od onih žena koje su jednom davno rekle ‘NE’ životu. I tu je počela tama mog života. Krenula sam širokom stazom propasti i počele su se redati tame mog života jedna za drugom. Sve dok me jednom nije Majka Marija uhvatila za ruku i počela izvlačiti iz kaljuže u kojoj sam se našla. I tada sam počela vrtjeti film svog života neprestano misleći na ono što sam napravila. Pobacila sam vlastitu djecu. I onda taj strašni osjećaj krivnje. Pa zašto, kako sam to mogla napraviti, kakva sam ja to majka?… i tisuću drugih pitanja i osjećaja krivnje. Pa pitanja: Kakva bi bila moja djeca, kako bi izgledala, što bi radila…? Lila sam gorke suze jako dugo. I teško je tako živjeti, s osjećajem krivnje, prevelike krivnje. S osjećajem neprestane tuge i žalosti. S pitanjem u srcu: a što ako me Bog sada kazni pa više neću moći imati djecu?

Ali naš dragi Nebeski otac ne kažnjava, On nas ponekad u patnjama i križevima samo želi približiti Sebi.

Imala sam kćer, a onda mi je Gospodin u Svojoj ljubavi, nakon pobačene djece, podario još jedno dijete, sina. No, osjećaj krivnje i nepraštanja samoj sebi i dalje je ostao. Nosila sam taj osjećaj godinama. Nisam ga se mogla nikako riješiti. Duboka je rana koja nastaje pobačajem. Preduboka.

Samo jedna rečenica bila je dovoljna da mi otvori oči i da konačno spoznam istinu.

Nekako mi je Gospodin providio da postanem molitelj pred bolnicom u inicijativi 40 dana za život i u srcu i duši sam baš osjetila poziv da budem tamo, da zagovaram život, ja koja sam ga nekoć zaustavila. Gospodin koristi i nas male, bijedne i grešne za Svoja djela.

Preko Inicijative sam saznala za program Oprostom oslobođene, čija sam bila sudionica uoči Cvjetnice u Ludbregu – svetištu Krvi Kristove. Jako sam željela proći taj program, ali sam se bojala kako si neću moći posložiti sve na poslu i doma, no naš Gospodin zna želje i nakane srca pa mi je otvorio put za Ludbreg, a ja sam ga objeručke prihvatila.

Program se odvijao u strogoj šutnji od četvrtka do nedjelje, uz razmatranja te predviđene termine za razgovor. Isprva sam mislila da ja to neću moći, ali Gospodin zaista progovara u šutnji i samoći. Svaka žena ima svoj kutak, privatnost, mir i svoje vrijeme samo za sebe i Boga. Razmatranja su obilato potkrijepljena citatima iz Bibije. Na početku sam bila pomalo skeptična, ali mi je Gospodin polako otvarao put, svaki dan nešto novo, pripremao mi iznenađenja. Tako sam svoje prve odgovore dobila na Križnom putu. Zamoljena sam da čitam postaje gdje Isus prima na sebe križ, pada pod križem i umire na križu. Čitajući te postaje, dobila sam odgovore: prigrli svoj životni križ, ako i padneš ja ću te dići, i na kraju umri sebi, a počni živjeti za mene. Jako simbolično i značajno za mene.

Svaki dan imale smo razmatranja na određenu temu, a za mene je posljednja cjelina bila otkrivenje i oslobođenje. Ona i nosi naziv Oprostom oslobođene. Samo jedna rečenica bila je dovoljna da mi otvori oči i da konačno spoznam istinu. Jedna rečenica. A ta je da se oprost ne može osjetiti nego treba vjerovati da nam je oprošteno. I tu se u meni sve odlomilo i pokrenulo. Ja sam naime godinama čekala da u srcu i duši osjetim oprost, čekala trenutak oproštenja samoj sebi, ali tek mi se sada, u ovoj jednoj rečenici, sve razbistrilo. I dogodilo se oslobođenje. Vjera spašava!

U sklopu programa imale smo ispovijed, misu i klanjanje. Budući da sam u civilnom braku, nisam u mogućnosti pristupiti sakramentima, no u jednom trenutku svećenik je došao do mene i blagoslovio me. Tom njegovom gestom osjetila sam živog Isusa koji mi govori: “Nisam zaboravio na tebe, tu sam i za tebe.” Ovim putem zahvaljujem tom predobrom svećeniku jer mi je njegova gesta jako puno značila. Poslije sam na klanjanju, nakon mnogo godina, osjetila da me Marija predala Svome sinu Isusu. A ja ga želim slijediti svim srcem!

Otkako sam se vratila iz Ludbrega, ja sam potpuno nova, drugačija osoba. Puna sam mira i radosti u srcu. A osjećaj krivnje je nestao, nema ga više.

Zahvaljujem svima koji su dio ovog programa i želim poručiti svojim dragim sestrama u Kristu da se odvaže i učine nešto za sebe. Krist vas čeka raširenih ruku!

Podsjetimo,  za Hrvatsku katoličku mrežu o plodovima programa posvjedočila je voditeljica Lidija Dugan. Duhovne vježbe za žene ranjene iskustvom pobačaja održat će se u Ludbregu od 26. do 29. rujna. Dodatne informacije saznajte putem Facebook stranice “Oprostom oslobođene”, putem e-pošte: oprostom.oslobodjene@gmail.com ili na broj mobitela 095 5489 645.

Foto: Varaždinska biskupija

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja