"Toliki ljudi, mladi i nešto manje mladi, hodaju nekoliko dana kako bi stigli na svoje odredište, a potom pošli u Asiz. Zapravo, ne hodaju oni samo nekoliko dana, hodaju čitavu godinu. Ima tu padova, uspona, zapravo svega što se u jednome životu može naći, ali zajedničko im je da nikada neće odustati", piše franjevac Vinko Brković na svojem Instagram profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Zamislite koliko nam je teško pala socijalna distanca i zatvorenost. Biti zatvoren u četiri zida nije nešto prirodno. Mi smo društvena bića. A Ozana? 52 godine zazidana u četiri zida.

"Pripovijeda mi jedna mlađa osoba kako je, vozeći se automobilom kroz grad, zastala pred pješačkim prijelazom da propusti dvoje starčeka. Ali umjesto da se požure, išli su polako – s noge na nogu. Ni to im nije bilo dovoljno; nasred pješačkog prijelaza zastali su i poljubili se.Za moju pripovjedačicu to je bilo odviše. – Tlak mi je skočio na dvjesto! – rekla mi je. Pogledao sam ju i rekao: – Ne razumijem te. Bog ti pošalje jedan krasan par da ti prenesu njegovu poruku, a ti mu trubiš?!" U nastavku donosimo kratak tekst u kojemu možete pročitati koja je poruka koju Bog poslao osobi na pješačkom prijelazu, ali vjerujem, koju šalje i svima nama.

"Poput života mnogih koji ovo čitaju, ni moj život nije savršena slika. Povijest koju sam proživjela nesumnjivo je manje stjenovita od života mnogih drugih. Međutim, to što sam preživjela nasilnu trudnoću s nepunih četrnaest godina, ne čini me čudom. Iako sam bio blagoslovljena da završim srednju školu i fakultet, udam se i imam djecu, to također nije razlog. Tijekom 16 godina preživjela sam dijagnozu raka dojke BRC1, gen za koji je ubio sve moje ženske prethodnice u obitelji. Iako me pobjeda vječno čini vječno zahvalnom, ni to nije razlog što sam čudo. Samo moje postojanje označava pravo čudo. Postojim jer se Bog, Stvoritelj, udostojio stvoriti me."

Sveti Josip bio je dobro upoznat sa brigama i strepnjama koje donosi roditeljstvo, a poznat je kao moćan zagovornik roditelja. Biti roditelj nosi svoje brojne radosti, ali i brojne križeve. Jedan od njih je stalna zabrinutost za vašu djecu, osobito kad odrastu i više nisu pod vašom izravnom brigom i utjecajem. To može biti stresna situacija, ali ona može biti olakšana vjerom i pouzdanjem u Boga.

Ususret blagdanu Gospe Karmelske, donosimo devetnicu koju možete moliti kao pripravu!

Postojanje zla uobičajena je primjedba na postojanje Boga, ili barem na osobnog Boga koji je sveznajući i svemoćan. Kako je moguće pomiriti vjerovanje u Boga s jasnim dokazima zla i njegovih mnogostrukih očitovanja? Ovo je dobro pitanje koje ljudi postavljaju tisućama godina (dovoljno je pročitati knjigu Jobovu u Starom zavjetu). Da bi se odgovorilo na pitanje, moraju se ispitati dvije povezane, a opet različite ideje. Poznati redak Aleksandra Solženjicina savršeno sažima moralno zlo: "Postupno mi je otkriveno da linija koja razdvaja dobro i zlo prolazi ... točno kroz svako ljudsko srce - i kroz sva ljudska srca." Čovjek, svaki čovjek, odlučuje počiniti moralno zlo ili ne. Bog nije uzrok ove vrste zla, ali dopušta da postoji.

Sv. Ignacije Lojolski uči nas da razvijamo sinovski odnos s Bogom i našom Gospom, koji će nas dovesti do ostvarenja njegove volje, a time i do onoga što je najbolje za nas.

Sveti Ignacije Antiohijski govorio je da je primanje pričesti "lijek besmrtnosti".

"Bog u braku i obitelji, u društvu i Crkvi kao da šapuće mužu i ocu te ga poziva da tu poruku, poruku služenja i ljubavi, poruku brige i zaštite, poruku života, prenosi svojim primjerom svojoj supruzi i svojoj djeci, ukućanima i susjedima, mjestu i kolegama na poslu, društvu i čitavome svijetu", poručuje fra Mate Bašić.