Katolička crkva 17. rujna slavi blagdan Rane sv. Franje. Među mističnim tjelesnim pojavama rane, stigme su znak najviše i najizričitije ljubavi duše prema svom Gospodinu i zadovoljstva Gospodinova sa svojim slugom ili službenicom. Rane su zagrljaj i poljubac Božji prema svom stvorenju što utiskuju u stvorenje znakove muke njegova ljubljenoga Sina. Niz stigmatiziranih započinje sa sv. Franjom Asiškim. Prije njega ne zna se za slučajeve stigmatizacije. Rane sv. Franje bijahu te ostaju i danas tako svečanom i očitom činjenicom da ne pobuđuje sumnje.

Lako je voljeti svoju obitelj i prijatelje, ali nije lako voljeti nekoga tko ne izaziva nikakvo divljenje. Terezija govori o redovnici koja joj nije bila simpatična i o tome kako je shvatila da je ljubav čin, a ne osjećaj, te je to bila savršena osoba za usavršavanje njezine ljubavi. Terezija se je i promijenila upravo zahvaljujući strpljivoj ljubavi svojih roditelja, pa je znala koliko je važno voljeti nekoga tko se čini nedostojan ljubavi. Napisala je: "Nastojala sam joj iskazivati pažnju što sam više mogla, a kad god sam bila u napasti da govorim ružno o njoj, nasmiješila sam joj se." Nakon nekog vremena njezini su se osjećaji prema toj susestri promijenili. 

U nastavku donosimo objašnjenje sv. Ivana Zlatoustog zašto postajemo strašni đavlu nakon što primimo svetu pričest.

"Danas možeš učiniti nešto dobro, a možeš slomiti sebe i ljude oko sebe. Danas možeš biti zdrav ako to hoćeš, a možeš se predati bolesti i lošim mislima. Danas se možeš pomiriti s čovjekom s kojim si u zategnutim odnosima, a možeš se i još s kim posvađati. Danas se možeš pomoliti Bogu, a možeš i psovati. Danas svoj brak možeš ponovno učiniti prostorom povjerenja i ljubavi, a možeš prekinuti i posljednju nit sa svojim bračnim drugom. Danas u krilo možeš uzeti svoju djecu i nježno ih odgajati, a možeš ponovno odlaziti od kuće, ulaziti u poslove i ne imati vremena za obitelj", stoji na Facebook stranici "Karmelićani - Split".

"Prihvati Križ bez pitanja kao nezaobilaznu stvarnost života. Prihvati žrtvu iz ljubavi. Nosi ga jer u njemu je spasenje. Uzmi na ramena svoj križ te s njim unatoč svim patnjama, padovima, kušnjama i poteškoćama hodi Isusovim putem prema nebeskom Ocu. Hrabro samo, nisi sam! Isus je uza te, pomaže ti nositi križ. Isus koji je sam pobijedio smrt i došao da ti podari nadu, da ti daruje život. Samo hrabro, nisi sam" piše na Facebook profilu molitvene zajednice Agnus Dei. Njihovu objavu prenosimo u cjelovitosti.

"Uvijek budi fer prema sebi i nemoj šutjeti na ono što ti ne odgovara. Koliko god to u početku malo izgledalo. Učili su te da je to pristojnost. Ali nije, to je nepoštivanje sebe."

"Marija je danas žalosna, puna suza jer ne čuvamo posljednje Isusove riječi, njegovu oporuku. I mi smo njegova oporuka. Naša najveća sreća je što je u toj oporuci nas predao svojoj Majci. U najsigurnije krilo", poručio je povodom blagdana Blažene Djevice Marije Žalosne karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Bez riječi poslušala je nalog da bude majkom apostola i mučenika. Bez riječi prihvatila je da je ljubljeni učenik uzme pod svoje. Nema nijedne riječi optužbe za one koji su se razbježali; nijedne riječi osude za one koji su ga osudili i izrugali, bičevali i trnjem okrunili, razapeli, ubili…"

U sakramentu pokore katolici su dužni priznati ozbiljne (smrtne) grijehe u naravi i broju od posljednje ispovijedi. Ako jedan nije siguran u broj, tada je prihvatljiva procjena.

"Ali ima još jedna šutnja kroz koju treba da nas veliki patrijarh provede, a to je šutnja u saobraćaju s bližnjim, šutnja u običnom, dnevnom, zvaničnom i obiteljskom životu. Koliko riječi, sveti Josipe, izgovorim kroz dan! Koliko suvišnih riječi! Koliko plitkih riječi! Koliko površnih riječi!", napisala je službenica Božja Marica Stanković u knjizi "Dođi, Duše radosti".