Govorimo ih bez razmišljanja, a opet ponekad ono što kažemo može postupno odgurnuti naše dijete od Boga.

Ovaj se dan sastoji od 24 sata, to je 1 440 minuta ili 86 400 sekundi. Svaka je sekunda biser ili može to postati, ako je dobro iskorištena. Vrijeme je ono što napravimo iz njega, jer samo po sebi ono nije ništa. Nemojmo gubiti nijedan trenutak u neradu, lijenosti, u nedjelima, nego učinimo od svakog trenutka nešto trajno, nešto vječno.

"Kazna za grijeh nije pakao već Tvoj križ. Ti si sebe dao prikovati i kazniti. Ti si na križu osjetio duboki pakao u svome nevinom srcu kako bi mene oslobodio, kako bi moje grešno srce već sada bilo u raju. Raj je u meni, Kraljevstvo moga Prijatelja nalazi se u meni, a ne negdje daleko izvan svemira. Prijatelj prijatelja nikada ne ostavlja niti baca u pakao. Prijatelj prijatelja izvlači iz pakla i vodi u svoj dom, vodi u svoje Kraljevstvo koje želi podijeliti zajedno sa njim", piše brat Ivan Raljušić član Družbe misionara Krvi Kristove na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Ne može se pronaći volju Božju ako si prije toga ne predočimo jauk obespravljenih, strah bolesnih, tugu ostavljenih, smrt duše onih koji su u teškom grijehu… Bol obitelji koje žive u nasilju, jeku praznine besmisla onih koji ne poznaju Boga… - Ne može ako smo zaboravili da to Krist viče u svakomu od njih i doziva nas", poručuje pater Ike Mandurić.

"Odmor nam pomaže otvoriti oči. Primijetiti da nismo kadri kontrolirati svoj život i da nismo njegovi gospodari. Život nam je darovan. Zato ga trebamo otkrivati. Kroz odmor učimo vidjeti ono što nam je pred očima. On nas u svojoj biti potiče vratiti se svome temelju i dostojanstvu. Zaustaviti se i opaziti da iza uzaludne trke za stjecanjem i umreženosti u materijalno obilje postoji duboki smisao naše egzistencije koji nas otvara punini živo", piše fra Dragan Bolčić.

"Ako želimo nekoga promijeniti, onda to ne činimo lekcijama, borbom da dokažemo da smo u pravu, nego spremnošću i odlukom da ljubimo, jer ljubav je jedina kadra mijenjati tuđa srca. Bog nas na ovakvu ljubav nikada ne bih pozvao, da nemamo za to sposobnost, odnosno da nismo njegova ljubljena djeca", piše fra Marin Berišić na svojem Instagram profilu. Njegovu objavu prenosimo u cjelovitosti.

"Doista, Isus nam u ovome smislu kaže da se ne opiremo zlome, već da znamo prihvaćati zlo, da znamo trpjeti kad nas zli ponižava i vrijeđa, da znamo taj križ nositi i prikazati za spasenje svoji i svojih najbližih, kao što je i on sam učinio. Upravo to je najbolji način na koji se odupiremo Zlome, kada trpimo njegove uvrede, ali ne reagiramo mržnjom i bijesom, već opraštanjem, molitvom i ljubavlju", piše don Ivan Bodrožić na Facebook profilu Ljubav Kristova. Objavu prenosimo u cijelosti.

"Ako je Bog uistinu ljubav, onda je dar prijatelja darovan od Prijatelja – Boga. Prijateljstvo je ljubav i tko u prijateljstvu ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. Samo ako smo svjesni i zahvalni Bogu darivatelju. Bogu koji je Ljubav", piše fra Luka Baković.

Mi se, naime, bavimo sobom, a ne s Bogom. Bog nam jednostavno kazuje gdje je to još moje srce, a da nije usidreno u Njemu. Kako onda postupati? Jednostavno. Zahvaliti Bogu što mi daje prigodu da sada upravo o toj svojoj rastresenosti s Njim porazgovorim (bez obzira na to što sam pripravio primjerice za meditaciju) usmjerujući svoja pitanja i sebi i Bogu: Zašto to mene muči? Što bih na tom području morao činiti da se sve uskladi? I onda ćemo vrlo lako shvatiti da iz srca izlaze zle misli, bludništva, zlo oko, zavisti itd.

“Bio je propovjednik i ispovjednik. Onaj koji vidi da je svaki čovjek tako sjajan i lijep u Božjim očima da ima još nešto što Bog želi uljepšati i dati prostora za dublji, konkretniji i ljepši život pa ga čisti. Antun je bio neumorni ispovjednik jer je vidio da je svaki čovjek svitak na kojem je Bog upisao svoje ime i ljepotu. Upisao je to da iz duše čovječje može izrasti ljiljan koji svoj miris ne čuva već širi dalje”, rekao je u homiliji varaždinski biskup Bože Radoš.