Što možemo zaključiti iz Isusovih postupaka? Do čega je Isusu stalo? Jednom riječju: Do čovjeka! Čovjek je biće koje ne može živjeti izvan zajednice, bez odnosa s ljudima, s bližnjima. Kategorija relacije, veze, odnosa je bitna u Isusovu poimanju čovjekova zdravlja. Isus se do kraja okreće čovjeku, pruža mu ruku, ali mu je prethodno pružio svoje srce i biće, svoju ljubav. Ta ljubav liječi i podiže, ozdravlja odnose i veze.

Slušajte jedni druge ušima, srcem, ustima i dlanovima. Zaštitite toplinu obitelji, jer je sva toplina svijeta neće nadoknaditi.

"Želim govoriti o braku iznutra. Odnosno, želim govoriti iz srca, ne o tome što je brak, nego što brak znači. Jer brak nije samo svečano definiran članak u katekizmu; nije apstrakcija ili ideja s kojom bi se akademici poigravali. Kao i svi sakramenti, to je proživljena, konkretna stvarnost. I upravo o toj stvarnosti želim govoriti", piše Sam Guzman u članku posvećenom braku.

Kada boravimo u Kristu, kada Njegova Riječ prebiva u nama, onda donosimo plod Duha kojim se proslavlja Otac nebeski (usp. Iv 15,7-11.16). Plodova nema bez križa, bez čišćenja. Kao što se loza obrezuje i čisti s vremena na vrijeme, tako i nas Vinogradar vodi kroz (bolne) kušnje da nas pročisti da bismo donijeli više roda (usp. Iv 15,2; 1 Pt 5,10). Budimo svjesni da će nas Vinogradar odsjeći od trsa, ako ne donosimo roda, ako je naš život besplodan (usp. Iv 15,2).

"U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći. U očima prijatelja odslikava se oplemenjena samoća. Moja. Jer, da bih bio prijatelj moram biti sam sa sobom, moram poznavati svoje dubine, živjeti slobodno, nenaslonjeno, nenavezano. Da bih darivao moram otkriti što je to bogato u meni. Da bih primao moram očistiti dom svoj, nutrinu svoju", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

Možda ste koji puta vidjeli redovnike koji ne predslave svetu misu, ne ispovijedaju i propovijedaju… No, usprkos tome možda ste ih vidjeli da su sretni, veseli, susretljivi, radosni, jednostavni. No, tko su zapravo ti ljudi koji žive u samostanu, a odjeveni su u redovničku haljinu (habit)? Što rade u samostanu ako nisu svećenici?

Povodom tridesete obljetnice priznanja Republike Hrvatske od strane Svete Stolice izmolite molitvu za Domovinu zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića, koju je 19. ožujka 1988. molio u Svetištu sv. Josipa u Karlovcu.

"Mogli smo osjetiti zatišje pred buru, promjenu u načinu na koji je govorio, u načinu na koji se odnosio prema drugima. Vidjeli smo kako njegovo srce otvrdnjuje prema Bogu, Crkvi, nama. Neki bi rekli da je to adolescencija, ali uvijek se činilo da je više od toga", piše u svjedočanstvu koje vam prenosimo u nastavku.

"Najveće čudo koje Bog može učiniti jest izazvati obraćenje grešnika", piše na jednom mjestu sluga Božji nadbiskup Fulton Sheen. To je ono što Bog stvarno želi učiniti sa svakim od nas. Dopustimo Mu da nas preobrazi.

Ti si, Bože, moj prijatelj. Onaj koji mi dopušta moje »ne« i moje »da«, Onaj koji se raduje mojim jutrima, mojim prijateljstvima, mojim susretima. Onaj koji čeka u tišini da položim umornu glavu na njegovo rame. Onaj kome nisu strane moje suze ni moji zanosi. Ti si, Bože, neuništiv prostor i onda kad prijatelji odu, otuđe se, ostare, umru.