Znak pobjede kršćana nad Turcima

U bitci kod Singiduma (Beograd) godine 1456. turska vojska povukla se pred kršćanskom vojskom u noći između 21. i 22. srpnja 1456. godine nakon dugotrajnih borbi. Razlozi za povlačenje bili su veliki gubitci i pogibija nekih od najznačajnijih dostojanstvenika.

Nakon što je kršćanska vojska odnijela pobjedu nad 150.000 Turaka, papa Kalist III. izdao je nalog da crkvena zvona zvone točno u podne u znak zahvale Blaženoj Djevici Mariji.

“Riječ je Tijelom postala i nastanila se među nama”

Kad zvona zvone ujutro, na podne ili uvečer (tri puta dnevno) podjećaju nas na taj veliki događaj po kojem je “Riječ je Tijelom postala i nastanila se među nama”, javlja Hrvatska katolička misija Köln.

Ovim Božjim činom čovjekov život je dobio novi smisao te je preobražen, a molitvom Anđeo Gospodnji kršćanin u kratko molitvom pripovijeda o tom spasonosnom događaju.

Papa Pavao VI. u svojoj Pobudnici živo potiče da se sačuva molitva Anđeo Gospodnji jer vrijednost razmatranja otajstava utjelovljenja Riječi, pozdrava Djevici i utjecanja njezinu milosrdnom zagovoru ostaje nepromijenjena i vrijedi za karakteristične časove dana – jutro, podne, večer, s zvonjavom zvonâ koji označuju vremena njihove aktivnosti i sačinjavaju poziv na stanku i molitvu” .

Ima više razloga zašto zvone crkvena zvona:

1. Najavljuju liturgijska slavlja (sv. mise i razne pobožnosti);
2. Otkucavaju vrijeme;
3. Podsjećaju na Isusovu muku i smrt (kad zvone u 15 sati);
4. Podsjećaju na povjesni događaj obrane Beograda od Turka (naredba koju je 1456. godine izdao papa Kalist III. da se zvona na svim crkvama oglašavaju u podne kako bi se potaknuli vjernici na molitvu za pobjedu nad Osmanlijama)
5. Podsjećaju nas na događaj utjelovljanja Isusa Krista u djevici Mariji – Blagovijest.