Je li govor o Isusovu križu za djecu? Nije li tu previše nasilja? Jesmo li se ikad ozbiljno zapitali koliko ispravno postupamo kada današnju djecu štitimo od Isusova križa. Hoće li djeca imati traume, noćne more ako čuju kako je prije 2000 godina na zemlji završio život Sina Božjega. Nisu li djeca preosjetljiva na pravdu pa će ih ovo previše uznemiriti? Zašto bismo ih tako rano izlagali tome jer život će ih i tako naučiti? A, od kada se život uči? Zar ne od njegova samoga početka? Od kada se onda kršćanskom životu uči?

Ovih nam se dana opet nameće pitanje: otkud ratovi? Što je to u ljudima da idu oružjem napadati druge ljude, da razaraju gradove i sela, da prolijevaju toliku ljudsku krv? Od samih početka ljudskog društva nametala su se, vjerujem, ovakva pitanja.

"Ponovno jedna dobra lekcija iz Isusovih usta spram prave i krive, lažne i prijetvorne pobožnosti. Ne smijemo se ponašati kao da bi se Bog trebao nama nakloniti, biti nama zahvalan što smo učinili ovo ili ono u životu za njega. I kao da bi nas on treba potapšati po ramenima govoreći: 'Da, samo tako! Naprijed! Na pravom si putu!'", poručuje fra Tomislav Pervan.

"No da bismo napredovali u duhovnosti, ne možemo samo biti na Taboru, moramo ići u svakodnevicu života, prihvatiti svoj križ, svoju Golgotu. Bez prihvaćanja križa nema slave i promjena u našem životu, ne mijenjamo se. Tako mnogi odustaju od vjere kad dođu neki križevi. Vjera nije samo osjećaj. Treba ostati vjeran i kad dođu križevi, kao Isus", poručuje fra Stjepan Hrkač.

Na svojem Facebook profilu "Odmor duše" fra Zvonko Benković podijelio je svoje razmišljanje o Mariji. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.

"A svaka ljepota, koja nije Bog, ima svoje međe. To je odgovor zašto nas posvuda prati osjećaj žalosti, slatkoća pomiješana s gorčinom u svim stvarima! To vam je tako, priznajte sebi i prestanite trčati za prolaznom ljepotom! ", poručuje fra Velimir Bavrka.

"I danas treba svijet čistiti, oslobađati od nečistih sila. Treba sloboda od sila tame i zla, valja nam donositi u svijet zračak svjetla. Smanjiti prostore i naslove crnih kronika koje su samo znak i dokaz koliko je zlo jako. Svijet čeka na nas da budemo produžena Božja ruka, Božji prst u svijetu, koji druge podiže, uspravlja, uosovljuje", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

Možda ima teologa bez molitve. Kao što ima krikova koji ne postaju molitvom. No, tko god ozbiljno računa s Bogom svoje krikove i vapaje unosi u molitvu. Bogu. Pred Bogom.

I budi hrabar, otvori svoje srce toj ljubavi, jer ona te skenira, nije čak potrebno ni da joj govoriš o svojim problemima, sve joj je već znano. Tada ćeš vidjeti kako si od nijeme osobe, postao osoba koja govori sa zahvalnošću. Od osobe koja je bila zatvorena u sebe do osobe koja stoji mirno pred svima.

Bio je veliki molitelj. Kad god bi morao donijeti odluku, okrenuo bi se molitvi i pitao Boga što bi trebao učiniti. U jednom uvidu u svoj molitveni život, pita: „Što da radim? Koja je Tvoja volja?" U drugoj molitvi molio je: “Smiluj se onima koji me mrze. Neka ne propadnu.”