U opasnosti smo postati ne sol, ne začin, nego bljutava juha, u istome loncu s ostalim svijetom. Krijemo svoje svjetlo pod posudu, nemamo volje ni snage preobraziti svijet u ono što Bog hoće s njime. Pavao je poručivao da se ne prilagođujemo duhu svijeta, a danas imamo posvuda prilagodbu i poistovjećivanje sa svijetom.

"Duh će te savjetovati što ti je činiti u pojedini situacijama. On će ti biti snaga kada tvoje obaveze postanu preteške. On će ti biti odmor kada si premoren. Taj Duh Sveti bit će ti znanje i donositi ti smisao onda kada su svi oko tebe u besmislu i mržnji. On će pobijediti sve tvoje vezanosti i ropstva. Ti tada više nećeš biti rob nego gospodar na zemlji. Molitva će ti biti radost. Molitva te uvodi u prostore gdje s Bogom zaista doživljavaš razgovor i susret. Kao takav imaš iskustvo da ne raspolažeš samo ljudskom nego i Božjom silom u sebi", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Vjerujem u Duha Svetoga".

Međusoban odnos triju božanskih osoba je jedinstven, ono što misli Otac, to isto misli i Sin; i ono što misli Duh Sveti misli i onaj koji je prožet Duhom. Tako su tri božanske osobe, a samo je jedan Bog.

Prijavi se na vikend program Eko-duhovnosti i razgovaraj s Bogom u tišini prirode čije dublje razumijevanje i odnos prema istoj, utječu i na kvalitetu našeg duhovnog života i odnosa koji imamo s Bogom koji je prirodu i stvorio.

Sve što Marija čini intimno je povezano s Kristom, njezinim Sinom. Svoju volju podređuje Ocu kao službenica Gospodnja. Od trenutka utjelovljenja do Kristove smrti na križu, Majka je uz Sina i dijeli svaki trenutak smrtonosnog sukoba. Tko je odlučniji, nepopustljiviji i neumorniji od majke kada se radi o spasenju njezina vlastitog djeteta?

Krist će dati snage svakome za izdržati sve što je pred njim, ali to podrazumijeva da ostavimo sve iza nas pa uključujući i mišljenja drugih. Jer drugi će uvijek pričati, ali oni neće biti uz vas kada bude trebalo živjeti. A hoćeš li ti imati vremena živjeti dok oni završe svoje priče? Jedini trenutak koji imaš je sadašnji, što ćeš učiniti s njime?

Ponedjeljak nakon Duhova Crkva slavi blagdan Blažene Djevice Marije, Majke Crkve.

Kad se moja kćer Sara rodila, rekli su mi da svi oblici njezine invalidnosti proizlaze iz grijeha. To podsjeća na starozavjetnu praksu, da su sljepoća ili demonska opsjednutost ili fizički deformiteti bili rezultat osobnog ili generacijskog grijeha. Nije li Isus otkupio našu slomljenost? Nije li to cijela poanta da trebamo Spasitelja i da priznamo svoju ovisnost o Njemu? Bez naših rana ili slomljenosti ili nedostataka, ne bismo trebali otkupljenje. Sam razlog zašto nam se često dopušta križ koji nismo stvorili, tražili ili ga uzrokovali je da se ponizimo i napustimo sebe podno križa.

Živjeti za Isusa znači živjeti Kristov život unutar sfere vlastitog postojanja. Kao što je sveti Pavao rekao: "Jer meni je život Krist, a smrt dobitak" (Fil 1,21). Duh Sveti je taj koji omogućuje da ta rečenica bude istinita za Pavla i za sve nas.

Na blagdan Duhova iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Roberta Farkaša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu. Vlč. Farkaš, između ostalog, poručuje: "Od one prve Pedesetnice do Kristova ponovnog dolaska Duh Očev i Sinov vodi Crkvu sigurnim putem u Nebo. Gdje smo tu ti i ja? Nosimo li u svojoj svakodnevici svijest da smo kršteni, da smo Crkva, da smo ljudi Duha. Pokreće li nas ta svijest?"