Iako izraz “O, moj Bože” može biti molitva, ali obično se ne izgovara na ovaj način. Češće to pak koristi Božje ime kao puki izraz iznenađenja ili ljutnje. Ovo nije korištenje Božjeg imena s poštovanjem ili molitvom u većini slučajeva. Stoga bi se kontekst koji navodite obično kvalificirao kao korištenje Božjeg imena uzalud.

Međutim, dobro je zapamtiti da su neki razvili lošu naviku korištenja ovog izraza. Ti obično počine grijeh iz slabosti, a ne iz zlobe, bez namjere da pokažu nepoštovanje prema Bogu.

Nadalje se treba prisjetiti da Druga zapovijed, “Ne koristi ime Gospodnje uzalud”, ima za svoje prvo značenje da nikada ne bismo trebali koristiti Božje ime da bismo se krivo zaklinjali ili proklinjali druge. Nepoštivanje Božjeg imena kroz ležernu upotrebu, kao što se u ovom slučaju navodi, prošireno je značenje zapovijedi. Dakle, vidimo da kršenja Druge zapovijedi dopuštaju određeni stupanj ozbiljnosti. Daleko je teži grijeh upotrijebiti Božje ime za lažnu zakletvu nego nenamjerno ga upotrijebiti za izražavanje iznenađenja.

Ipak, treba izbjegavati takve isprazne upotrebe. Jedan od načina da se riješite loše navike koja se možda razvila jest onaj tko kaže: “O, moj Bože!” da se glasno isprave govoreći: “Oh, želim reći, ‘Neka je hvaljeno ime Gospodnje!'” Ovo također pomaže u odvikavanju od te navike.