U povodu Svjetskog dana misija koji se slavi 22. listopada misionari diljem svijeta pripremaju razmatranja za svaki dan. Tako je za petak, 20. listopada, promišljanje pripremila s. Lenka Čović, misionarka u Ekvadoru.

"Je li krizma valjana ako izabrani kum ne ispunjava uvjete?", te drugi upit "Meni je brak svetinja, a mome suprugu više nije. On bi živio u slobodi. Krenuo je u preljub i zanemario obitelj. Gubim snagu. Molim se. Ali više ne znam kako?" - izdvojili smo iz ovotjednog izdanja emisije 'Halo, velečasni'' u kojoj je odgovore na pitanja slušatelja HKR-a pokušao dati vlč. Ljubo Vuković, župnik zagrebačke župe Sv. Nikole Tavelića na Kustošiji.

Vjerujemo li zaista u snagu euharistije, pita nas Papa. Vratite osjećaj obožavanja!

U kutu, na istrošenoj rogožini, ležala je mala Magdalena. Zapitah je da li bi još što željela. Kao da se bojala reći. Onda potiho prošapće: „Jednu malu naranču.“ I onda je oborila oči... bojeći se da je previše tražila. Malo poslije opet otvori oči. Bolne oči, s blagim, prikrivenim podsmijehom kao da su molile da se ne ljutim na nju zbog ove molbe... „Malu naranču.“ No gdje ću je dobiti u ovom pustom kraju?!

U razdoblju u kojem Crkva u većem broju slavi sakramente kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda i euharistija) povećava se i broj pitanja vezanih uz propisane uvjete o obavljanju službe kuma kod slavlja sakramenta krštenja i/ili potvrde.

Donosimo vam promišljanje fra Vinka Brkovića o zabludama u koje nerijetko vjerujemo.

U povodu Svjetskog dana misija koji se slavi 22. listopada misionari diljem svijeta pripremaju razmatranja za svaki dan. Tako je za četvrtak, 19. listopada, promišljanje pripremila s. Ivančica Fulir, misionarka u Beninu.

"Sve je moguće onomu koji vjeruje", rekao je Gospodin jednom prilikom. Vjerujemo li mu, ili se olako predajemo i odustajemo?

Često mislimo da, kada bismo imali više slobodnog vremena, mogli bismo dati više vremena i Bogu. Monotoni zadaci svakodnevne rutine mogu nas kočiti od boljih, važnijih stvari — bilo to čitanje dobre duhovne knjige ili vrijeme za molitvu. No, ako preusmjerimo svoje razmišljanje, možemo tu monotoniju pretvoriti u molitvu.

Često se sjetim svog bivšeg župnika koji nas je kao prvopričesnike na vjeronauku učio kako treba u crkvi kleknuti. „Desno koljeno do poda…“, govorio je. Učeći prvopričesnike i krizmanike na isti način, jednom sam pomislila – pa je li to zaista toliko važno?