Je li Tijelovo zapovjedni blagdan i trebamo li na Tijelovo ići na misu? Što je zapovjedni blagdan i na što nas obvezuje?

Ove podzemne grobnice imaju duboko značenje te pružaju dragocjen uvid u živote ranokršćanskih zajednica (i samih Marcelina i Petra), kao i ulogu cara Konstantina u izgradnji memorijalnog kompleksa koji je uključivao grob njegove majke Jelene.

Mjesec lipanj posvećen je Presvetom Srcu Isusovu, pobožnosti koja je započela u 12. stoljeću, a proširila se nakon što se Isus ukazao sv. Margareti Mariji Alacoque 1670-ih godina, otkrivši joj sliku svoga Presvetog Srca. Ovaj blagdan je pomični blagdan, što znači da se mijenja svake godine, a ove se godine slavi 12. lipnja.

„Ostavljam vam u nasljedstvo ovaj poziv, moj poziv u krilu Crkve: pohvala slave Presvetoga Trojstva“, riječi su sv. Elizabete od Presvetog Trojstva, francuske bosonoge karmelićanke i mističarke, koja je cijeli svoj život živjela nježnu prisnost s Bogom i tako pridobila mnoge duše za Njega.

Donosimo vam molitve Srcu Isusovu koje možete moliti i razmatrati tijekom cijelog mjeseca lipnja.

Na svetkovinu Presvetog Trojstva prenosimo homiliju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u kojem promatramo primjer dviju svetica koje su imale posebno razumijevanje otajstva jednoga Boga u tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga.

Od malih nogu, sestra Josefina je od svoje majke naučila nježnu lekciju o krunici: svaka Zdravomarija izmoljena s ljubavlju postaje ruža za Djevicu Mariju.

„Na čelo francuske vojske koja je pošla prema Orleansu stala je ta mlada seoska djevojka i nakon dvije pobjedonosne bitke grad i njegova okolica na današnji dan 1429. bili su oslobođeni“, dio je to iz priče o životu slavne Ivane Orleanske, koja je kasnije optužena za herezu i spaljena na lomači. Četiristo godina kasnije Crkva ju je proglasila blaženom, a potom i svetom, a Francuska ju je proglasila svojom zaštitnicom. O njezinom neobičnom životnom putu napisane su brojne pjesme i prozni radovi te snimljeni mnogi filmovi.

Čisteći luk, molio je: „Smiluj mi se, Bože…“, dok je ispirao mrkvu, ponavljao je: „Slava ocu…“, a čisteći ribu, pjevušio je: „Zdravo, zvijezdo mora“.

„Nužno je, dakle, da se ta sreća nalazi na drugome životu i na drugome svijetu, u Bogu, u raju. Zato Petar, dok je stajao na visokoj gori i promatrao Kristovo lice u slavi, kaže, malne blažen: Gospodine, dobro nam je ovdje biti...“