Govoreći o alatu Magisterium AI, don Antun Nižetić ističe da umjetna inteligencija može pomoći u razumijevanju crkvenog nauka, ali upozorava i na opasnost da joj se pripiše uloga „spasitelja“, zbog čega se u javnosti pojavljuju i tvrdnje da je „AI novi antikrist“.

„Često smo zadovoljni ako nismo učinili ništa loše, pretpostavljajući da smo po tome dobri i pravedni. Ali ne činiti ništa loše za kršćane nije dovoljno.“

Polazeći od likova žena iz Evanđelja, varaždinski biskup Bože Radoš na korizmenoj je duhovnoj obnovi „Žene na križnom putu“ u Ludbregu istaknuo miris, poruku i suze kao tri snažna izraza ženske vjere koji, u susretu s Kristom, postaju znak preobrazbe i života.

„Međutim, uvijek osjećam isto smiono pouzdanje da ću postati velikom sveticom jer ne računam na svoje zasluge, kojih uopće nemam, nego se uzdam u Onoga koji je sama Krepost i Svetostˮ, piše sv. Mala Terezija.

„Brat Marinko ne odlazi u pustinjački život iz neke duhovne praznine, nego sa sobom nosi iskustvo franjevačke karizme. Današnji čin nije udaljavanje od franjevačkoga duha, nego njegovo produbljenje na poseban i radikalan način“, poručio je biskup Medo.

Ako se ponekad borimo s nestrpljenjem u potrazi za supružnikom zagovor svetog Josipa može nam pomoći da rastemo u svim krepostima koje su nam potrebne kako bismo se pripremili za sveti brak.

Život sv. Terezije od Djeteta Isus i Svetoga Lica u Karmelu postaje slika skrovitog i jednostavnog života svetog Josipa u Nazaretu. Život u prisutnosti Blažene Djevice Marije i Isusa, marljivi rad, šutnja, osluškivanje Božjih poticaja, siromaštvo duha, poniznost, spremnost na žrtvu i potpuno pouzdanje u Boga, i sve to samo iz ljubavi prema Gospodinu.

Na Čistu srijedu, 18. veljače, četvorica hodočasnika - Nikola Đurin, Ivan Marković, Antun Jozić i Kristo Matić - krenuli su iz Đulovca, mjesta između Daruvara i Virovitice, na iznimno zahtjevan korizmeni hod dug čak 1200 kilometara. Njihov cilj je Svetište Majke Božje Letničke u Letnici na Kosovu.

I ono malo godina, koje je bjelovarski književnik Đuro Sudeta (1903. – 1927.) proživio, proveo je u bolesti, po bolnicama i lječilištima osjećajući trajno, da smrt kuca na njegova vrata. U svojim se mukama rado obraćao Nebeskoj Majci.

Sjećanje na „divni osmijeh Blažene Djeviceˮ nikada nije nestalo, a duboka odanost i ljubav samo su rasli. U Blaženoj Djevici sv. Mala Terezija je gledala prije svega Majku, uzor skrivene svetosti i evanđeoske jednostavnosti.