Ne možemo naći vremena. Ne možemo jednostavno ponovno napuniti svoj individualni pješčani sat tako da postanemo besmrtni i živimo na ovom svijetu zauvijek. Ulažemo li svoje vrijeme u važne stvari ili ga tratimo?

Kršćanska šutnja je relacijska šutnja. Ne smije se misliti kao odsutnost riječi, kao susret s nečim što nema riječi. Šutnja u Bogu uvijek je šutnja riječi. Kršćanska šutnja treba biti šutnja s Riječju i pred Riječju.

Ponekad ti se čini da se one istinske vrijednosti više ne isplate živjeti, zapamti za ovaj svijet se ne isplate, ali ti ženo, prijateljice ionako ne živiš za ovaj svijet. Ti živiš za Božje kraljevstvo.

Bog nam uvijek oprašta, a mi smo ti koji se umorimo od traženja oprosta. Uvijek je vrijeme za novi početak!

Svakodnevno vjerno i pobožno prakticiranje ove kratke pobožnosti mnogima je donijelo značajne milosti, čak i u ovom životu. Želim ih i tebi.

Puno ljudi je dezorijentirano čestim skandalima u Crkvi te je njihova vjera uzdrmana takvim događajima. I to s dobrim razlogom! Dominikanski fratar Jacques-Benoit je priznao kako nema uvijek riječi da im pomogne, ali je predložio način kako održati nadu živom, nadahnut životom sv. Dominika.

Svi smo se susreli s pitanjem o smislu, kako života, tako i pojedine situacije. Dok je danas to pitanje izražajnije nego ikada, možda ti ove misli, poštovani čitatelju, mogu pomoći doći do odgovora na tvoja pitanja.

Sveti Otac se, tijekom svog nedjeljnog obraćanja vjernicima u podne na Trgu svetog Petra, osvrnuo na nedjeljni evanđeoski odlomak iz Matejeva evanđelja. Između ostalog istaknuo je kako pripadamo Gospodinu, a ne bilo kojoj zemaljskoj sili.

Svi smo u napasti pouzdavati se isključivo u vlastite snage. Je li vrijeme za promjenu mentaliteta? Na tom tragu, donosimo vam ohrabrujuće misli iz Sv. pisma koje vam mogu pomoći u predanju svojih briga Bogu.

"Treba danomice raditi na sebi, biti kao umjetnik koji skida s mramorne gromade suvišno kako bi izronio i zasjao pravi lik koji se suobličuje prauzoru, Isusu Kristu, Sinu Čovječjem. Mi kao vjernici ne idemo ususret nekome usudu, fatumu, slijepoj sudbini, nego ususret Isusu Kristu koji nama dolazi ususret", istaknuo je fra Tomislav Pervan u svom promišljanju o današnjem evanđelju (Lk 12,35-38). Promišljanje u cijelosti donosimo vam u nastavku.