Radostan kršćanin, prepušten je kršćanin Božjoj dobroti. To je vjerojatno lakše izgovoriti nego provesti u život, ali od nekud treba započeti. Prepuštajući Gospodinu svoje brige, kao što je to činio dobri don Dolindo moleći: Isuse, misli ti, dolazimo malim, ali sigurnim koracima i do radosti i postajemo svjedoci Uskrslog Isusa, poput onih koji su sa njime jeli i pili.  

"Ne bih rekao da je Toma u potpunosti nevjeran, dapače, čini mi se kako je on vjerniji ili barem hrabriji od ostalih apostola. Sjetimo se kako su žene našle prazan grob, potom Petar i Ivan, a u konačnici glavari svećenički potplatili vojnike da kažu da su ga učenici ukrali. Sve su to razlozi zašto su se učenici sakrili i zatvorili vrata. No Toma se očito ne boji, nego on traži Krista, negdje vani, negdje van zajednice onih koji se boje. I tu je on nevjeran, jer misli da će pronaći Krista van zajednice apostola iliti Crkve", poručuje fra Vinko Brković u osvrtu na nedjeljno evanđelje.

Jedne noći nedugo prije nego što je trebala roditi, zabrinuta majka usnula je utješan san. Bila je u operacijskoj sali rodilišta i prije nego što je ginekolog ušao vidjela je muškarca s bradom kako stoji u kutu sobe, gleda je i smiješi se. Onda se probudila. Sudeći prema fotografijama koje je vidjela, pomislila je da je taj čovjek nalik Padre Piju.

Na Bijelu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. doc. dr. Tomislava Ćurića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu. Vlč. Tomislav Ćurić, između ostalog, poručuje: "Zar nismo i mi slični Tomi? Ponekad tako hrabro branimo vjeru, opiremo se njezinim kritičarima, ne dopuštamo da netko vrijeđa Boga i Crkvu, a ponekad smo tako zbunjeni svime što od Isusa čujemo…"

Pokušajte zamisliti kako se osjećala udovica i majka troje beba u neimaštini, ležeći na smrtnoj postelji. Očaj i beznađe morali su biti nepodnošljivi dok je gledala svoje troje djece kako tiho umiru pred njezinim očima. Oslabljena do točke u kojoj nije mogla ustati iz kreveta, vjerojatno je samo molila da ne bude prva koja će umrijeti, ostavljajući ih same. Odjednom su se ulazna vrata otvorila i pojavio se Franjo Delalieu.

Slavimo svetkovinu Božjeg milosrđa, koju je 2000. godine blagdanom cijele Crkve proglasio sv. Ivan Pavao II. Ovaj blagdan slavi se u nedjelju nakon Uskrsa, a promovirala ga je poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska. Što je uopće "milosrđe" i kakve to veze ima s uskrsnim vremenom?

"S uskrsnućem dolazi puno jače svjetlo: Nedužni koji je podnio patnju i smrt za druge Božjom je snagom obnovljen, uzdignut na novi život i time je osvijetlio naše ropstvo, nasilje, strahove i zakone", poručuje dr. sc. fra Ante Vučković.

U Međugorju se ovih dana nalaze skupine inozemnih hodočasnika iz Poljske, Slovenije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Irske, Engleske, SAD-a, Perua, Ukrajine, Koreje, Meksika, Španjolske i Francuske, te domaći hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ispred crkve sv. Jakova u Međugorju među hodočasnicima bili su i poslužitelji Kuće susreta Tabor iz Samobora. U skupini je 50-ak hodočasnika, a kao i svake godine tako i ove, nakon proslave Uskrsa došli su u svoj Emaus gdje će biti nekoliko dana. U Međugorju hodočaste na Križevac i Brdo ukazanja, slušaju svjedočanstva momaka iz zajednice Cenacolo, posjećuju Majčino selo te sudjelovati na večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova u Međugorju.

Danas budi radostan vjernik i u društvu vjernika biraj one koji se raduju, jer znak je to Njegove prisutnosti među vama, prisutnosti Duha Božjega. Kako veli apostol Petar: „Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva“. (1Pet 4,14)

"Rekao mi je Gospodin da ovu krunicu molim devet dana prije svetkovine Milosrđa. Treba početi na Veliki petak. U toj ću devetnici darivati dušama velike milosti."