Dana 19. rujna 1995. godine okončana je jedna od najtragičnijih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu - operacija "Una“.

Granične stražarnice, popularno nazivane karaule, Jugoslavenska narodna armija koristila je za osiguranje državne granice. U Hrvatskoj su se nalazile na granici s Mađarskom, a početkom Domovinskog rata postaju bitna strateška uporišta JNA.

"Danas sam ovdje, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodočasnik Evanđelja koji je navještaj ljubavi, sloge i mira", rekao je papa Ivan Pavao II. kada je 10. rujna 1994. godine došao u posjet ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Čim je stupio na hrvatsko tlo, poljubio je hrvatsku zemlju koju su mu prinijeli u velikoj posudi. Naime, te je godine papa operirao kuk, pa se nije mogao sagnuti da poljubi tlo, što je inače bio njegov prepoznatljiv čin pri posjeti stranih zemalja.

Dana 7. rujna 1990. godine ustrojena je pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske Antiteroristička jedinica Lučko.

Jedan od heroja Domovinskog rata, legendarni "lovac na tenkove" Andrija Andabak rođen je 6. rujna 1956. Spletom okolnosti rođen je u Splitu jer je njegova majka u to vrijeme bila na hodočašću Gospi Sinjskoj.

Dana 29. kolovoza 1991. godine tisuće majki iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Srbije stigle su u Beograd gdje su ispred zgrade Generalštaba iznijele pet zahtjeva: otpuštanje vojnika kojima je istekao jednogodišnji vojni rok, premještanje vojnika kojima još nije istekao vojni rok u matične republike kako bi ondje odslužili ostatak, povlačenje Armije u vojarne, aboliciju svih vojnih bjegunaca te, što je najvažnije, povratak mira u ratu što ga je izazvala velikosrpska agresija.

U rujnu 1991. godine JNA okupirala je Maslenicu i Novsko ždrilo, a hrvatske snage u povlačenju su digle u zrak maslenički most i onemogućile daljnje napredovanje neprijatelja. Tako su Srbi presjekli hrvatsku obalu i odvojili Dalmaciju od kontinentalne Hrvatske.

Situacija na Banovini drastično se pogoršala krajem lipnja 1991. godine kada su napadnute policijske postaje u Glini i Kozibrodu. Situacija je bila napeta i u Petrinji i okolici kamo u pomoć 13. srpnja dolaze pripadnici 1. gardijske brigade „Tigrovi“. Istog dana pobunjeni Srbi napali su policijsku ispostavu u selu Kraljevčani. „Tigrovi“ u selo uspijevaju ući tek u popodnevnim satima 14. srpnja i ovladati zgradom policijske ispostave, a JNA sprječava daljnje napredovanje „Tigrova“ i postavlja tzv. „tampon zonu“ uz garanciju da neće borbeno djelovati.

„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj“, kazala je jednom prilikom Kata Šoljić koja je preminula u dubokoj starosti na današnji dan, 8. srpnja 2008. godine.

Dva dana nakon što je slovenski sabor, baš kao i hrvatski izglasao odcjepljenje od Jugoslavije i proglasio nezavisnost, Jugoslavenska narodna armija napala je na današnji dan, 27. lipnja 1991. godine Sloveniju.