Budi dio naše mreže

Bitka za Čepikuće okončana nevjerojatnom pobjedom Hrvatske vojske!

U jutarnjima satima 1. listopada 1991. godine JNA je izvela opći napad na dubrovačko područje, i to iz ukupno osam smjerova. Tog dana dogodila se i jedna od najherojskijih bitaka u Domovinskom ratu - bitka za Čepikuće.

/ Borna Marinić

Čepikuće su selo u općini Dubrovačko primorje u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Selo je smješteno uz cestu koja od Slanog na jugoistoku i sela Lisca na jugozapadu vodi prema sjeveroistoku i bosanskohercegovačkim selima Trebimlja i Ravno. Pred početak Domovinskog rata, tijekom ljeta 1991. godine u području Dubrovačkog primorja, posebice u selu Čepikuće koje se nalazi uz strateški važnu prometnicu, započinje ozbiljnija priprema i organizacija obrane ovoga dijela nekadašnje dubrovačke općine. Organizaciju obrane i zapovijedanje postrojbama branitelja preuzima legenda Domovinskog rata Mate Šarlija Daidža.

U zapadnom Dubrovačkom primorju JNA je krenula u napad u dva smjera: Zavala – Slano i Trebimlja – Čepikuće. Tog jutra zapovjednik obrane Daidža nije bio u Čepikućama, pa je zapovijedanje preuzeo Marko Mujan koji je u tom trenutku bio sa skupinom branitelja u blizini Trstenog, gdje su se našli pod topničkim udarom brodova JNA. Primivši dojavu Mujan je dao zapovijed da se odmah krene u postavljanje zasjede, i sa svojom se skupinom vozilima žurno zaputio u Čepikuće.

Zasjeda je organizirana u usjeku ispod kote Bijeli brijeg, gdje je teren omogućavao dobre zaklone za kvalitetnu obranu. Zapovjednik obrane Mujan je raspolagao snagama od 30 pripadnika Zbora narodne garde, a u ispomoć je pristigla grupica sastavljena od četvorice hrvatskih policajaca te skupina od 11 dragovoljaca. Ispred usjeka su postavljene rasprskavajuće protupješačke mine usmjerenog djelovanja, popularno nazvane “Televizija”, proizvedene u dubrovačkoj tvornici ugljenografitnih proizvoda.

Tek što su zauzeti obrambeni položaji, na okuci se ceste u podnožju Bijelog brda, pojavila prethodnica pješačke kolone JNA. Prethodnicu je činilo četrdesetak rezervista i dragovoljaca – četnika, a iza njih na razmaku od oko 400 metara išla je glavnina pješaštva od oko 180 vojnika. Činilo se da sve ide po planu. Zapovjednik Mujan sjeća se da je stanje bilo „napeto, neprijateljski vojnici prelaze granicu, dolaze na blisku daljinu manju od 50 metara od naših na prvim položajima. Prilično sigurni i samouvjereni dovikuju se i hrabre, bradonja na čelu prve nastupne skupine poviknuo je: ‘Gde su sad te ustaše!, što su bile i njegove posljednje riječi…“.  U trenutku kada se čelo kolone spustilo u udolinu ispod Bijelog brda, i trebalo nastaviti ići još sto metara, prije no što bi došlo bar do mjesta gdje je bila postavljena prva mina ispod ceste, jedan je od branitelja koji se nalazio na padinama Trbova vrha, zbog izuzetne blizine agresorskih vojnika s kojima se našao doslovce oči u oči, izgubio živce i počeo pucati po koloni JNA. 

Nakon toga i ostali branitelji rasporeðeni po okolnom kamenjaru otvaraju žestoku paljbu po vojnicima JNA u usjeku ispod Bijelog brda. U nekoliko je minuta cijela prethodnica JNA bila razbijena, a ostatak kolone panično bježao u smjeru iz kojeg su došli. Nedugo zatim, iz smjera Trebinje i Dužice, hrvatske položaje počelo je tući dalekometno topništvo JNA. Uskoro mu se pridružila i bliža paljba iz minobacača. Nakon što se provelo izviðanje iz zraka JNA je pojačala topničke udare. Granatiranjem je stvorena, kako navodi zapovjednik Mujan, tako „teška metalna zavjesa“ da se ni glavu nije moglo promoliti. Od siline udara branitelji na prvim položajima morali su se povući i tražiti zaklone u kamenu. Dragovoljac Robert Boroje idućim riječima prisjetio se drugog dijela bitke:

“Jedan momak, Željko Brkić, imao je papovku i jednu vreću tromblona – desetak – petnaest – te je to sasuo meðu njih. Jadi su to bili, kuknjava, tu ih je sigurno stradalo, ne znam koliko. Čapljinac Božan Šimović je im’o vojni snajper i on je dobro tuk’o. Prvo vrijeme odma’ su počeli žestoko tuć’ njihovi minobacači, ali lijevo od nas, uprazno. Tukli su i svoje. Jedno četiri-pet granata sasuli su u tu šumicu ðe su bili njihovi i čuli su se jauci. Koliko ih je stradalo, ne znam. Počeo je padati mrak pa smo po zvukovima razaznali da s kampanjolom bez svjetala silaze po nje.”

Na koncu su hrvatski branitelji uspješno odbili napad te je bitka za Čepikuće okončana nevjerojatnom pobjedom Hrvatske vojske!

Ključne riječi:
Domovinski rat

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja