Nakon tri mjeseca teških i iscrpnih borbi pao Vukovar
Nakon tri mjeseca teških i iscrpnih borbi obrana Vukovara slomljena je 18. studenog 1991. godine. Donosimo kratak pregled bitke za Vukovar, najveće i najkrvavije bitke Domovinskog rata.
Nakon tri mjeseca teških i iscrpnih borbi obrana Vukovara slomljena je 18. studenog 1991. godine. Donosimo kratak pregled bitke za Vukovar, najveće i najkrvavije bitke Domovinskog rata.
„Tražimo mir i pravdu za sve ljude bez obzira na narodnost i vjeru. Zabrinutost apostolskog sjedišta nakon strahota nepravednog i okrutnog rata zato je usmjerena svim narodima Jugoslavije. Posebno tražimo štovanje prava legitimnih prava svih naroda, suzdržavanje od sile te molimo za mir u voljenoj zemlji Hrvatskoj. Kako ostati nijem pred činjenicom trajanja takvog rata, koji sije tolike smrti po dragoj hrvatskoj zemlji. Moja misao ide sada onima koji najviše pate zbog tog sukoba“, rekao je papa Ivan Pavao II., na Trgu svetog Petra u Rimu, 17. studenoga 1991. u molitvi za prestanak rata i mir u Hrvatskoj.
Nakon što su 12. studenog okupirali Saborsko, u jutarnjim satima 16. studenog 1991. JNA i srpski pobunjenici pokrenuli su iz više smjerova napad na odsječeni Slunj.
Dana 15. studenog 1991. godine dogodio se stravičan pokolj nad hrvatskim civilima u selu Kostrići na Banovini. Pokolj je napravila srpska pobunjenička paravojna postrojba "Kaline" kojom je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi.
Nakon što 13. studenog nije uspio posljednji pokušaj proboja za Vukovar JNA je s velikim snagama započela završni pohod na grad. Posljednje organizirane skupine hrvatskih snaga pružale su očajnički otpor. Iscrpljeni i bez streljiva, branitelji Vukovara su krajnjim naporom sprječavali pad grada. Nevjerojatno zvuči podatak kako je u širem prostoru oko Vukovara bilo je razmješteno barem 500 tenkova JNA.
Dana 13. studenog 1991. godine hrvatske snage u drugoj fazi operacije „Otkos 10“ oslobodile su selo Bastajski Brđani na daruvarskom ratištu.
Dana 12. studenog 1991. godine JNA i pobunjeni Srbi okupirali su Saborsko, a nad Hrvatima koji su ostali u mjestu izvršen je stravičan pokolj.
Dana 11. studenog 1991. godine u ranim jutarnjim satima snage MUP-a i 2. bojne 132. brigade Orahovica krenule su u prvu akciju oslobađanja okupiranih područja bivše općine Orahovica.
Bogdanovci, srijemsko selo na zapadnom dijelu vukovarske općine, imalo je 1991. godine 1100 stanovnika od kojih je 82 posto bilo Hrvata. Eskalacijom pobune dijela Srba u okolici Vukovara i pogibijom dvanaestorice hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, u proljeće 1991. godine, promet prema Vukovaru počeo se odvijati uglavnom preko Bogdanovaca, jer su na dotad glavnoj cesti koja je išla preko Bršadina počele sve češće „nicati“ barikade. Nekoliko dana nakon tragedije u Borovu mještani Bogdanovaca izašli su na ulice i zaustavili prolazak kolone JNA jasno pokazavši tenkovima i transporterima da im ondje nije mjesto.
Dana 9. studenog 1991. godine u obrani sela Kravljak, koje se nalazi između Daruvara i Virovitice, poginula su sedmorica pripadnika 127. virovitičke brigade Hrvatske vojske - Mato Čorković, Rudolf Dudović, Ivan Galeković, Josip Martelo, Berislav Majdandžić, Branko Sabolić i Pero Spajić.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?