Dubrovačko zaleđe žestoko su početkom listopada 1991. napali JNA i crnogorski rezervisti. Nakon okupacije Slanog, grad je bio potpuno blokiran. Postupno, 50 tisuća stanovnika i izbjeglica ostalo je bez struje, vode, hrane i lijekova.
Priča o bratićima Mariju Kolariću i Dariju Pejiću jedna je od najtužnijih vukovarskih ratnih priča. Život dvojice dječaka u rano poslijepodne 29. listopada 1991. prekinula je granata, a njihove sestre ranila. Godinama nakon toga njihove je priče napokon ispričala Ani Galović u romanu „Mama, ne vidim nebo“.
Nakon što je tjedan dana ranije, ministar obrane Republike Hrvatske dao zapovijed za njezino osnivanje, u Slatini je na današnji dan, 28. listopada 1991. godine osnovana 136. brigada Zbora narodne garde.
Dana 27. listopada 1991. godine u 20 sati i 51 minutu zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije bombardirali su kazetnim bombama mađarski grad Barcs smješten na Dravi, u blizini Virovitice. Bila je to kulminacija napetih odnosa između Srbije i Mađarske koja je podržavala Sloveniju i Hrvatsku na njihovim putevima ka samostalnosti.
Na današnji dan, 26. listopada 1991. godine, u pokušaju ovladavanja brdom Tmor u Dubrovačkom Primorju poginuo je heroj Domovinskog rata Ivica Džolić, prvi pripadnik 4. A brigade Zbora narodne garde koji je dao život u bitci za Dubrovnik.
U svibnju 1990. godine Jugoslavenska narodna armija razoružala je Teritorijalnu obranu Socijalističke Republike Hrvatske, svega par dana prije ustoličenja demokratski izabrane Hrvatske demokratske zajednice na prvim višestranačkim izborima. U takvim okolnostima hrvatske vlasti bile su primorane, radi sigurnosti građana, na ilegalnu nabavu naoružanja. Tijekom listopada 1990. godine dio nabavljenog naoružanja iz Mađarske raspoređivan je po hrvatskih gradovima i općinama, a na današnji dan, 25. listopada 1990. godine, prvo je naoružanje stiglo i u općinu Vinkovci. Jedna od ključnih osoba u toj akciji bio je Ante Gilja koji se za prisjetio tog događaja.
Vozeći se starom cestom od Karlovca prema Lici, pred Slunjem ćemo naići na selo Blagaj. Prije rata ono je bilo podijeljeno na Srpski Blagaj i Hrvatski Blagaj. U Hrvatskom, manjem, Blagaju živjelo je 70-ak stanovnika koji su se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Uz seoska domaćinstva, ondje su se nalazile i vikendice, uglavnom Karlovčana i Zagrepčana te područna škola i katolička crkva Svetoga Duha.