Zdeslav Turić, heroj Domovinskog rata, rođen je na današnji dan, 27. kolovoza 1969. godine, u Zagrebu. Odgajan je u hrvatskoj, katoličkoj obitelji od oca Marka i majke Gordane kao najstariji od četvero djece. Imao je sestru Dubravku (r. 1973.) te braću Hrvoja (r. 1979.) i Bornu (r. 1987.). Majka Gordana opisala ga je kao ozbiljnog, karakternog, hrabrog i poštenog mladića koji je bio zaneseni rodoljub i vrstan sportaš. Bavio se karateom i malim nogometom. Nakon što je završio srednju školu upisao je studij prava.

Nakon višemjesečne opsade pobunjeni Srbi i JNA 26. kolovoza 1991. potpuno su okupirali Kijevo, najveće selo nekadašnje kninske općine.

Iz kronologije Republike Hrvatske, autorice Marije Sentić, izdvajamo važne događaje.

Na današnji dan 1990. godine prvi put od višestranačkih izbora održano je izvanredno zasjedanje Sabora Republike Hrvatske, i to u obliku zajedničke sjednice svih vijeća, a predsjedavao je dr. Žarko Domljan, predsjednik Sabora. U radu sjednice sudjelovali su dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Stipe Šuvar, član Predsjedništva SFRJ iz Hrvatske i Stjepan Mesić, predsjednik Vlade RH.

Dana 23. kolovoza 2020. godine planinarsku javnost zatekla je vijest o smrti Željka Avdagića „Dede“ koji je preminuo nakon kratke i teške bolesti.

Na današnji dan, 22. kolovoza 2020. godine, na Visu je preminuo ratni zapovjednik obrane Sunje, umirovljeni brigadir Žarko Peša – Leopard.

Na današnji dan, 20. kolovoza 1991. godine, u Večernjem listu objavljena je izjava protiv rata pod naslovom „Zaustavite tenkovski komunizam!“, a koju je potpisala nekolicina hrvatskih i slovenskih pisaca (Branko Čegec, Aleš Debeljak, Tomaž Šalamun, Zvonko Maković, Anka Žagar, Andrej Blatnik, Miroslav i Krešimir Mićanović, Igor Zabel, Jani i Tomo Virk, Hrvoje Pejaković, Eduard Popović, Alojz Ihan, Lela Njatin, Krešimir Bagić, Damir Miloš, Julijana Matanović, Delimir Rešicki, Jure Potokar i Vid Snoj).

Na današnji dan 1991. godine okupiran je Voćin, potpapučko selo nedaleko Slatine koje je u povlačenju pobunjenih Srba i četnika u prosincu 1991. postalo poprištem velikog zločina nad civilnim stanovništvom.

Zbivanja u kojima se Hrvatska našla 1992. godine, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, bila su jasan znak da bez jakih uporišta s kojih bi se kretalo u oslobodilačke akcije iste ne bi bilo moguće uspješno provesti. Stjecanje početne snage za udar na okupirane dijelove Republike Hrvatske bio je jedan od najvažnijih zadataka, a na Velebitu, koji je dijelio neprijateljsku vojsku od dalmatinskih gradova i mora, bile su raspoređene nedostatne i nedovoljno opremljene hrvatske snage sastavljene od domicilnih postrojbi i Planinske satnije Velebit. U stratešku važnost te planine uvjerili su se posjetitelji Velebita načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko i zapovjednik Specijalnih jedinica MUP-a Mladen Markač.

Republika Hrvatska nije mogla mirno gledati kako se narušava njezin integritet. Državni vrh odlučio je odgovoriti na „balvan revoluciju“. Kako Hrvatska nije imala oružane snage zadaća je povjerena polaznicima tečaja Prvi hrvatski redarstvenik koji su tako 17. kolovoza 1990. poslani na prvi zadatak.