Na današnji dan, 11. lipnja 1992. godine, pobunjeni Srbi u selu Rodaljice počinili su strašan zločin nad Hrvatima koji su ondje ostali živjeti nakon okupacije tog dijela Hrvatske. Ubijeni su civili starije životne dobi Luka i Grgica Šunić te Marija Šunić i Milka Grgas.

Naizgled mirna i topla ljetna večer spustila se nad ratom zahvaćenu srednju Bosnu. U Vitezu, gradu u kojem bijesni rat potpisano je primirje između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Sukob koji je počeo još u lipnju 1992. tijekom proljeća 1993. pretvorio se u ratni pakao. Dio grada kontroliraju Muslimani, a dio Hrvati koji su opkoljeni sa svih strana. Primirje odgovara hrvatskoj strani koja se obvezala pustiti humanitarni konvoj prema opkoljenoj Tuzli. Dan traje sve dulje, 10. je lipnja 1993. godine.

U posebnom izdanju Domoljubnih minuta pod nazivom „Događaj tjedna“ novinar i povjesničar Borna Marinić svake nedjelje u 20 sati detaljnije i opširnije obrađuje događaje koji su obilježili Domovinski rat. U nedjelju 8. lipnja govorio je o oslobađanju općine Čapljina u okviru operacije "Čagalj".

9. lipnja 1990. u izjavi za Večernji list predsjednik Srpske demokratske stranke Jovan Rašković naglasio je da će zastupnici SDS-a sudjelovati u radu Sabora SR Hrvatske na sjednici zakazanoj za 20. lipnja. Time će biti odmrznuti odnosi te stranke sa Saborom SR Hrvatske, koji su prekinuti nakon napada na predsjednika SDS-a u Benkovcu Miroslava Mlinara te je dodao: „Ne moramo se u svemu slagati, ali moramo poštovati novoizabranu vlast u Hrvatskoj i s njom surađivati. Također je za našeg zastupnika predviđeno jedno od potpredsjedničkih mjesta u novom hrvatskom Saboru." Upravo je Raškoviću pripalo to potpredsjedničko mjesto.

8. lipnja 1990. predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske na sjednici pod predsjedanjem predsjednika dr. Franje Tuđmana raspravljalo je o sustavu i metodi svoga rada, o osnovnim radnim zaduženjima članova te se dogovorilo o tome. Na sjednici se razgovaralo i o oružju Teritorijalne obrane, koje je 22. svibnja preneseno u skladišta JNA, pa je zaključeno da nadležni organi u republici neodgodivo poduzmu sve korake da bi se to oružje što hitnije vratilo u odgovarajuće osigurane prostore Teritorijalne obrane. Predsjedništvo je donijelo zaključak o osnivanju Gradskog štaba Teritorijalne obrane Zagreb, što je bio dio provođenja tekućih promjena u organiziranju Teritorijalne obrane.

Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja u siječnju 1992. postalo je vidljivo da neprijatelj težište borbenih djelovanja prenosi na područje Bosne i Hercegovine. Tijekom proljeća 1992. godine počeo se rasplamsavati rat diljem BiH, a posebno je kritično bilo na području Hercegovine gdje je srpska vojska dolinom Neretve mogla prodrijeti sve do Ploča. U takvoj situaciji pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka pokrenuta je na današnji dan, 7. lipnja 1992. godine, velika zajednička operacija Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatske vojske i HOS-a – poznata pod nazivom "Lipanjske zore".

Mnogi stranci dragovoljno su 1991. godine stigli u Hrvatsku kako bi je branili od velikosrpske agresije. Velik broj njih dao je život za slobodu hrvatskog naroda, a znatan broj pretrpio je teška ranjavanja – među njima bio je Steve Gaunt koji je u Hrvatsku stigao u jesen ’91. iz Velike Britanije.

Na Bogojavljenje, 6. siječnja 1992. godine, Sveta Stolica, prvi je put u nekoj službenoj prilici pokazala da, kada je riječ o hrvatskom teritoriju, ne priznaje više Jugoslaviju nego Hrvatsku. Učinio je to osobno papa sv. Ivan Pavao II. zaređujući monsinjora Petra Šolića za biskupa.

Dana 4. lipnja 1992. s okupirane strane Kupe na položaje koje je držala 153. velikogorička brigada ispaljena je granata. Smrtno su stradala trojica hrvatskih vojnika – Admir Širokanović, Gordan Šnajder i Radivoje Mujić.

3. lipnja 1991. na redovnoj mjesečnoj konferenciji za novinare u Banskim dvorima predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, uoči odlaska u Sarajevo na završni susret republičkih predsjednika, ponovio je neka od najvažnijih političkih stajališta Hrvatske u razrješavanju političke krize u zemlji. Osvrćući se na razgovore sa Slobodanom Miloševićem, Tuđman je naglasio - nisam sklapao nikakav sporazum o podjeli Bosne, ali smo razgovarali o svim pitanjima.