Sredinom listopada 1991. svirepim zločinom pobunjenih Srba dovršeno je etničko čišćenje Novog Sela Glinskog.

Okupacija Cavtata i Konavala označila egzodus brojnih stanovnika tog kraja. Glavnina branitelja se povukla ka Dubrovniku. No, ne svi. Na okupiranom teritoriju su s oružjem ostala 32 branitelja – policajci, gardisti, pripadnici Odreda narodne zaštite i članovi mjesnih kriznih štabova.

I dok su na južnom dijelu doživjele poraz, hrvatske snage na sjevernom dijelu novljanskog bojišta postigle su na današnji dan 1991. značajan uspjeh. Pripadnici specijalne postrojbe MUP-a „Merčep“ zajedno sa 56. samostalnim bataljunom iz Kutine i 2. bojnom 105. bjelovarske brigade Zbora narodne garde iz Čazme u jutarnjim satima započeli su akciju oslobađanja sela Bujavica. Radilo se o selu na dominantnom položaju otkuda su konstantno granatirana okolna sela koja se nisu našla pod okupacijom.

Mediji su „Hirošimom hrvatskog rata” nazivali Oštarije, gdje je JNA na današnji dan, 13. listopada 1991., digla u zrak jedno od svojih najvećih skladišta oružja i streljiva u Hrvatskoj te vojarnu u Oštarijama sravnila sa zemljom.

Nakon što su drugom polovicom rujna 1991. snage 5. banjalučkog korpusa JNA stigle u Donji Čaglić nadomak Lipika za to mjesto počeli su najteži dani u novijoj povijesti. Nakon neuspješnih neprijateljskih pokušaja 5. i 6. listopada da zauzmu Lipik, 11. listopada pokrenut je novi tenkovsko pješački napad.

U Domoljubnim minutama 6. listopada podsjetili smo se Bitke za Batinjane koja je označila početak najtežih ratnih dana za Pakrac i Lipik koji su se našli u potpunom okruženju. Osim preko Batinjana, komunikacija prema Kutini bila je prekinuta i u Kukunjevcu u kojem su 7. listopada neprijateljski vojnici zarobili grupu mještana nesrpske narodnosti koja je ostala u selu te iz nje izdvaja branitelje Viktora i Stjepana Binu te civile Viktora Binu starijeg i Antuna Binu koje su likvidirali.

Na današnji dan, 10. listopada 1991. godine, JNA, postrojbe Teritorijalne obrane i paravojnih četničkih formacija okupirale su selo Lovas na krajnjem istoku Hrvatske nakon čega je uslijedio niz zločina nad civilnim stanovništvom.

U jučerašnjim Domoljubnim minutama spomenuli smo se općeg napada na sela plitvičkog kraja te tužne sudbine sela Poljanak. Istog 8. listopada 1991. napadnuto je i selo Vaganac kraj Ličkog Petrovog Sela, a na današnji dan selo je postalo poprištem jednog od najsvirepijih zločina u Domovinskom ratu.

Početkom listopada 1991. na plitvičkom području započeo je opći napad na sela nastanjena većinski hrvatskim stanovništvom. Jedno od njih bilo je selo Poljanak kraj kojega su početkom rujna, iz zasjede, pobunjeni Srbi ubili trojicu hrvatskih policajaca. Nakon toga mnogi Poljančani noći provode po šumama u improviziranim šatorima od najlona, a neki su krenuli i na četiri godine dug prognanički put svjesni opasnosti koja čeka njihovo selo.

Dana 7. listopada u 14 sati i 47 minuta u Zagrebu se oglasila uzbuna za opću opasnost. Četrnaest minuta kasnije, nad Gornjim gradom, zrakoplov Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva bombardirao je Banske dvore, tada sjedište hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.