Iako ne postoje parametri prema kojima bi se mogao odrediti točan ili približan broj Hrvata u Irskoj, prema nekim procjenama na području cijele Republike Irske moglo bi ih već biti oko 20 tisuća. Taj podatak donosi službena statistika jednoga irskoga ministarstva prema izdanom broju PPS (Personal Public Service Number – slično poreznom broju ili OIB-u) bez kojega nije moguće redovno živjeti i raditi u Irskoj.

U razgovoru za naš portal vlč. Josip Levaković, govoreći o dušobrižništvu hrvatskih vjernika u Irskoj, ističe: „Prema onome s čime smo se susreli u posljednje tri godine života s našim ljudima u Irskoj, potrebe su velike. Najprije na duhovnom, a ponekad i na karitativnom planu. Koliki su došli na razgovore, na Sv. ispovijed, Tečaj priprave za brak i druge susrete… Koliki mladi su doživjeli poteškoće ili lutanja koja su ih dovela u crkvu, svećeniku, te su s pomoću Božjom kroz sakramentalni život, molitvu i Božju riječ započeli svoj put obraćenja, odnosno povratka Bogu.”

Uz to, sve je veći broj osoba i obitelji na nedjeljnim misnim slavljima, objašnjava nam vlč. Josip. Iako neki zbog udaljenosti, posla ili drugih razloga ne mogu biti svake nedjelje na sv. misi trenutno je sigurno dvije do tri stotine osoba koje imaju žive veze sa zajednicom. „Tu mislim samo na Dublin. I taj broj raste. Plus svi ostali vjernici u gradovima u kojima se zajednice polako oblikuju”.

U posljednje vrijeme organiziraju se i redoviti katehetski susreti i radionice za djecu, kako bi djeca posredstvom svojega materinjega jezika imala priliku rasti u vjeri. Tu su i Mješoviti zbor, zbor mladih, a vrlo je aktivna i skupina mladih punih ideja i inicijativa, no ono što je najvažnije Euharistija je uvijek prvotno mjesto susreta s Bogom, govori nam vlč. Josip te nastavlja:

„Zajednica je živa i u brizi za bližnjega. Tako se zna dogoditi da se pojedinci nađu u potrebi prijevoza stvari, neki se jave i ako nešto sa smještajem ili poslom pođe u nekom krivom smjeru. Ako možemo uputiti na koga tko može pomoći, ako i sami možemo pomoći – tu smo. Doista – iskustva su brojna i šarolika. Mogao bih o njima „do sutra“… Reći ću samo: Bogu hvala da smo tu! Toliko puta, što dalje sve više, uviđamo blagodat postojanja naše HKM Dublin. I to nas potiče da još više i zauzetije gradimo – s Bogom, za Boga i za brata bližnjega u svakovrsnoj potrebi.”

Irci u razgovoru s hrvatskom katoličkom zajednicom ističu kako i sami imaju to iskustvo emigracije. Brojne su irske župe u Velikoj Britaniji i SAD-u u kojima se i danas nakon toliko desetljeća rado okupljaju na misnim slavljima i sudjeluju u župnim aktivnostima. No i hrvatski se vjernici, ističe vlč. Levaković, svakako trude dobro znati jezik, učiti mnogo toga o ovoj prekrasnoj zemlji, što im omogućava dobru integraciju.

„Moraš ti prihvatiti zemlju u koju si došao – tad te domaći prihvate. No, nikad se stopiti, utopiti, potpuno asimilirati. Jer, svojim identitetom nosiš bogatstvo. A isto tako – onaj drugi nudi isto bogatstvo koje trebaš otkriti.”

Na facebook stranici Hrvatski katolici u Irskoj vlč. Josip redovito poziva na sve češće mise na hrvatskom jeziku. Do sada su mise uz Dublin organizirane u još osam gradova, a kako je sve počelo naš sugovornik pojašnjava:

„Nekako sam u ovim počecima svoje poslanje doživio više kao misionarsko. Nije moguće otići baš u svako mjesto u Irskoj (a ima nas u toliko mjesta diljem Irske!). No, trudio sam se – s Božjom pomoći – osluškivati najprije koja su to veća mjesta u koja bi valjalo poći i okupiti vjernike na misno slavlje. Vjernici su se i sami javljali na našu facebook stranicu, kao i na službeni e-mail.

Mise za hrvatske vjernike u osam gradova

Tako se s vremenom, osim u Dublinu, povremeno održava sv. misa i u sljedećima gradovima: Cork, Tullamore (Mullingar, Athlone), Galway, Letterkenny, Limerick, Tralee, Kilkenny, Waterford. Na slavljima bude između pedeset i stotinu vjernika. Uvijek je prilika i za ispovijed, te nakon sv. mise i za druženje, razgovor, planiranje. Nekoliko zajednica već polako formira i crkvene zborove što je za početak već puno. Ove godine (2018.) uspjeli smo se okupiti u lijepom broju (svi Hrvati iz Irske) i na našemu prvom hodočašću u irsko nacionalno marijansko svetište u Knocku. Bio je to lijep i snažan događaj. Dobar početak izgradnje zajedništva s Bogom i međusobno što je nama Hrvatima toliko potrebno.”

Na pitanje što hrvatski vjernici mogu dati Irskoj, a što Irska može ponuditi njima na duhovnom planu vlč. Josip Levaković zaključuje: „Mnogi Irci – svećenici i vjernici laici – znali su mi reći:

„Vi Hrvati imate poslanje među nama. Svi ovi mladi ljudi i mlade obitelji imaju poslanje nas Irce ponovno vratiti u crkve, ponovno vratiti vjeri.“

Nekako mi se ta rečenica uvijek vrti po glavi… I svakako, nije to razlog za uzvisivanje i umišljanje, nema za to razloga. To nam je, naime, poticaj da svoje krsno poslanje – kroz zajedništvo Crkve, ali i svakodnevno, osobno – živimo još zauzetije i autentičnije. Irska je zemlja iz čijeg duhovnog iskustva i mi također možemo puno toga naučiti, ponajviše od tolikih zrelih vjernika koji su onaj svetopisamski „Vjerni ostatak“. Od njih učimo kako i uslijed trenutnih kušnja kroz koje prolazi Crkva u Irskoj, njezini pastiri i vjernici ostaju čvrsto uz Boga i uz Majku Crkvu.”