Nastupili su Alan Hržica, Marija Husar Rimac, Ivana Husar Mlinac i Vanessa Mioč uz vrhunski bend glazbenika u sastavu: Andrej Grozdanov, Marijo Bilić, Benedikt Berić, Stjepan Habunek i Saša Miočić. 

Dvosatni koncert bio je humanitarnog karaktera. Pod geslom “Ublažimo autizam djece” prihodom od prodaje karata pomoći će se Udruga za autizam Zadar, odnosno zadarske obitelji s djecom iz spektra autizma. Organizator je Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara Zadar.

Zadar na takav način produkcijski organiziran koncert i s publikom sinkroniziranu glazbeno-svjedočku manifestaciju vjere još nije doživio. Izjave i razgaljenost sudionika pokazuju da je taj događaj bio izuzetno željen, konačno je dočekan i ostvaren te će se i nastaviti, na što je u prigodnoj riječi na kraju koncerta glazbenike i publiku potaknuo i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Bio je dio publike na tribini koja je i ustajanjima na neke pjesme, pljeskom, pružajućim i sklopljenim rukama zdušno sudjelovala u pjevanju.

Glazbeni intro s pjesmom “Hvaljen Isus, dobri ljudi” izveo je sastav Magnificat s voditeljicom Nadom Smoljan. Večer je stavljena u molitveni zagrljaj i predanje Ocu po pjevanoj molitvi ‘Oče naš’, kada se publika ustala na noge i predvođene sestrama Husar pjevala molitvu koju nam je sam Gospodin ostavio. U prvom dijelu koncerta nastupile su Marija H. Rimac i Ivana H. Mlinac, solistički i u duetu. Želju svih što da taj susret bude, izrazila je prva pjesma nakon pjevanoga Očenaša, to je “Rijeke žive vode, potecite”. Zatim “Gospodine, hvala”, a zahvala Majci Božjoj pjesmom “Prečisto Srce Marijiino”. Atmosferu su nastavljale podizati Dubine, Sveti Sveti, Evo me i Prva ljubav opet te zove. Sestre Husar svoj su dio nastupa zaključile pjesmom Naš Bog je velik. 

Alan Hržica i Vanessa Mioč

Alan Hržica u pratnji Vanesse Mioč počeo je s pjesmom Gledaj on te gleda, nastavio s Nek pada, Ime ti je Sveti, pa Vjerujem. Koncert je tonski izvrsno kvalitetno realizirao i bogatim, toplim svjetlosnim efektima te igrom svjetla obogatio “Rent Event” s Daliborom Golićem. Pjesma “Dijete ponizno” potaknula je publiku da u zamračenim Jazinama upale svjetlo na mobitelima što je pružilo simboliku zvjezdanog neba s uvijek aktualnom porukom svjetla u tami, što su kršćani pozvani biti. 

Koncert u Jazinama

Zajedničko slavljenje kulminiralo je na pjesmi “Krovovi” s njenim zaraznim pripjevom “Slavu tvog imena, vikat ću sa krovova, jer ja sam tvoj”. Erupcija je nastavljena pjesmom “Gospode, trebam te” koju je s Hržicom izvela Marija Husar. Tijekom koncerta Hržica je podsjetio na obitelji autista, rekavši da je Isus u najmanjima, da roditelji u takvom djetetu na osobit način poslužuju samog Isusa. Poželio je da te obitelji Božjom milošću i dalje hrabro nose teškoće s kojima žive.

Marija Rimac i Ivana Mlinac

„Neka se na sve spusti sila Duha Svetoga. Molimo ovdje i za cijelu Hrvatsku. Odavde ide promjena, od vas ide promjena“, poručio je Hržica okupljenima.

Ivana Husar rekla je kako „Zadrani imaju dalmatinski temperament, a slavonsko srce“, jer je Slavonija simbol za širinu duše i velikodušnosti.   

Završnicu su činile duhovne budnice, Otvori oči mog srca, Jerihonske zidine te Velik si, koju nosi stih “Dajemo ti slavu, čast i hvalu”. Na gromko skandiranje publike složnim povicima “Hoćemo još, hoćemo još”, izvođači su uzvratili pjesmom “Srce predajem ti”, što i treba biti plod koncerata duhovne glazbe.

U ime roditelja djece iz autizma, prisutnima se obratila majka Daniela Dunat Amon. Zahvalila je svima za dolazak i organizatorima na daru toga veličanstvenog susreta.

“Najveća hvala i slava dragome Bogu koji se na ovom događaju utjelovio. Ja sam ga osjetila živoga osobno i po mnogim očitovanjima ljudi. Ovo je bila jedinstvena prilika da autizam i sve naše boje u tom spektru izađu malo na vidjelo, iz ormara u kojem se inače nalaze. Autizam je obavijen velom mistifikacije, raznih teorija, ljudi se dosta i boje. Ovih se dana konačno o tome malo više govorilo, a osjetilo se i više slobode. Ljudi su se javljali u većem broju. Na to sam ponosna, kao i na svog dječaka iz autizma. Često se nama roditeljima autista govori, ‘Vi imate križ’. Križ je svakako, jer se nailazi na puno teškoća. Za djecu u autizmu potrebna je multidisciplinarna potpora razvoju u koju je uključeno puno stručnjaka. Među ljudima je puno predrasuda i ponekad je teško na dnevnoj bazi boriti se s tim. Ali to je i veliki blagoslov. Jer kako bismo se, da nemamo nekog križa, mi suživjeli s Kristovom mukom, s njegovim ranama? Kako bismo izašli iz svega toga do svoga spasenja? Nikako. Ja pred Boga mogu i želim tako da pomognem nositi djeci iz autizma ono što oni žive“, poručila je hrabra majka Daniela, poželjevši svima blagoslov u životu.

Ako imate dijete s teškoćama, znajte da je to veliki blagoslov, a za mene i mir i najveća ljubav koja postoji. Nemojte se toga bojati ni sramiti. Budite ponosni i gledajte visoko, ali visoko za Boga, a ne u svoj ego

„Ako imate dijete s teškoćama, znajte da je to veliki blagoslov, a za mene i mir i najveća ljubav koja postoji. Nemojte se toga bojati ni sramiti. Budite ponosni i gledajte visoko, ali visoko za Boga, a ne u svoj ego“, potaknula je Dunat Amon, koja je nadbiskupu Puljiću predala majicu sa simbolom Udruge za autizam – to je puzla u čijem je dnu srce. 

U svom obraćanju na kraju koncerta, nadbiskup Puljić ohrabrio je sve majke i sve izvođače suvremene duhovne glazbe, da nastave to svjedočko poslanje. „Drago mi je da sam mogao sudjelovati na ovom koncertu u kojem se pokazalo bogatstvo glazbe, ali osobito bogatstvo Riječi koje ste vi s našim izvođačima, Božjim trubadurima pjevali“, počeo je obraćanje publici mons. Puljić te se obratio izvođačima: „Hvala vama, dragi Božji trubaduri. I ja već ulazim u to da poznajem stihove pjesama, s obzirom na prve koncerte u kojima sam sudjelovao. Sad već i ja mogu zapjevati neku pjesmu s vama“.

Nadbiskup Puljić

„Drago mi je da nas je okupila plemenita ideja. Osobito mi se svidjela misao majke Daniele da je i bolest koju nosimo s ponosom, radošću i zahvalnošću, Božja milost. Večeras se puno pjevalo o milosti. I mi smo sudjelovali  u toj radosti dijeljenja radosti mnogih majki. Zato naša iskrena zahvala ide njihovoj požrtvovnoj ljubavi, spremnosti majki da prihvate to kao Božji dar, da milošću i radošću nose svoj križ. Na taj način sudjelujemo u Božjem križu i njegovoj patnji, a bivamo blagoslovljeni zbog toga što to prihvaćamo kao Božju milost i njegov dar. Zato naša čestitka, radost, molitva i blagoslov ide majkama, svim majkama, a osobito onima koje imaju ovozemaljske teškoće. One to nose s radošću. Te su majke blagoslov gradova i hrvatskog naroda“, poručio je nadbiskup Puljić. 

Nadbiskup je podsjetio da je dva puta sudjelovao na koncertu “Progledaj srcem” u Areni i Ciboni, gdje je više tisuća mladih sudjelovalo u pobožnoj večernjoj molitvi, pjevajući i zahvaljujući Bogu. „Nastavite to i dalje! Zahvaljujem našim Božjim trubadurima koji već godinama glazbom i riječju siju nešto što ostane, otvore naša srca Božjoj milosti, oraspoložuju naše duše da čujemo Božji govor i primimo njegov blagoslov. Da osjetimo da je Bog tu, blizu nas, da je s nama. Zato nastavite i dalje ovako. Drago mi je da u Zadru imate toliko fanova! To je znak da ćemo opet doći“, ohrabrio je mons. Puljić. 

Bio je toliko raspoložen doživljenim te se našalio kako svećenici i redovnici koji su sudjelovali na koncertu, a svaku večer mole Povečerje, budući da su se pjevale sve pobožne pjesme, nadbiskup ih oslobađa od obveze da tu večer mole Povečerje, jer su sve molitve ispjevali.

„Drago mi je da ste sudjelovali, pratili. Svima hvala od srca i na sve zazivam Božji blagoslov. Sad ću vidjeti koliko sluha imate, i za ove klasične melodije. Kad zapjevam ‘Gospodin s vama’, da čujem kako ćete odgovoriti“ do kraja je podignuo atmosferu nadbiskup te je Alanu povjerio da “otpustno” zapjeva “Idite u miru”. Nakon odbijanja u poniznosti zbog toga povjerenja, Alan je poguran od okruženja to učinio, a onda doživio snažni zagrljaj ohrabrenja mons. Puljića. 

„Atmosfera koja nas je dočekala u Jazinama svakog je iznenadila, iako sam znao da je snažno ono što smo prije dvije godine ostavili kad smo nastupili u HNK Zadar. Znao sam da tu ima ljudi, da tu ima žara, vatre, jer dobivam puno poruka u Inbox s pitanjem ‘Kad ćete doći u Zadar?’. I dogodilo se! Toliki ljudi su pjevali, bili toliko otvorenog srca, stvarno je gorilo u Jazinama. To su ljudi koji ljube Krista, a tu smo doma. Čim se krenulo slaviti Boga, Zadar je odgovorio na najbolji mogući način“, rekao je Hržica sabirući dojmove nakon koncerta. Osobito ga je dojmilo koliko je bilo djece. Bile su prisutne brojne obitelji s malodobnom djecom, mnoga djeca su bila prvi red uz pozornicu, razdragano su plesali na parketu. Dirnutost je pružala i prisutnost i tek nekoliko mjeseci stare djece u naručju roditelja. 

Koncert u Jazinama

„To me oduševilo, koja je radost bila u očima djece. To je toliko lijepa nada za Hrvatsku, da djeca tako već odmalena kreću slaviti Boga i biti u duhovnim pjesmama. Mislim da je to blago koje ne možemo niti pojmiti jer je jako važno na čemu odrastaju naše generacije, na kojoj glazbi“ rekao je Hržica. Takav koncert pokazuje koliko su ljudi željni takvih duhovskih događanja, predstavlja izraz čežnje za Gospodinom i njegovom blizinom, u zajedništvu s braćom i sestrama. „To je više od koncerta. To je baš duhovna obnova. Toliko sam sretan, toliko ispunjen, jer nositi taj dar koji ti je Bog dao, da to ljude oduševljava za kraljevstvom nebeskim, nešto je zaista lijepo i posebno u mom životu, nevjerojatna milost. Od prve sekunde dolaska u Jazine, bio sam u potpunom miru. Kad sam vidio krcatu dvoranu, rekao sam: ‘Isuse, oni tebe traže. Oni tebe traže!’. I to je moj mir. Jer nije lako nositi takvu odgovornost, da puniš dvorane u ime Božje. Dogodila se velika milost u Zadru. Svi ljudi koji su na koncertu su apostoli, oni će svjedočiti što su vidjeli, doživjeli, to je najbolja evangelizacija. Ti ljudi to što su doživjeli nose drugima, to je evangelizacija“, istaknuo je Hržica.    

Puno mu znači i dolazak nadbiskupa Puljića. „To mi znači jer ja prvenstveno ljubim našu Katoličku Crkvu. Ja sam sin Katoličke Crkve i ja nju ljubim. Ta podrška pastira u meni je odmalena. Nama je važna Crkva. Meni je to značilo kao da otac dođe na koncert. To me toliko razgalilo i na kraju kad me nadbiskup zagrlio, to je posebno što ću ponijeti sa sobom. To je i dodatna motivacija mom radu. I mi smo potrebni priznanja da naš rad vrijedi, da je dobro to što radimo, a nadbiskup je to napravio na najbolji mogući način. Njegov zagrljaj meni osobno puno znači. Pristupio mi je kao čovjek s očinskim srcem. Nakon koncerta nadbiskup je sve nas okupio, s nama je pričao i slikao se, to nama znači. Isto kao što mi značimo djeci koja su došla, nama znači njegovo priznanje. Očekuju nas i novi gradovi, otvaramo tu priču i dalje jer se u hrvatskom narodu događaju prekrasne stvari u evangelizaciji. Nije to tako svugdje u Europi“ poručio je Hržica. 

Marija Husar Rimac rekla je da je po reakcijama ljudi na informaciju o tom koncertu, „ imala vjeru i znala da će Jazine biti pune. Ipak, dogodilo se nešto posebno. Održali smo puno velikih koncerata duhovne glazbe, ali ovo je bilo jako posebno. Svi smo bili jedno, publika i mi. Baš smo poslije mi izvođači komentirali da je publika sve odradila, nosili su pjesme od početka do kraja, bili na nogama, pjevali ,slavili, puno emocija. Koncert je bio humanitarnog karaktera, ali još veća bît koncerta je njegova duhovna nota“, rekla je Marija Husar. To pokazuje koliko su ljudi željni takvih događaja.

„To je duhovna obnova jer su sve pjesme koje pjevamo molitva, upućene nebu. Počeli smo koncert pjevanim Očenašom. To je prvi put da smo naš koncert započeli na taj način. Crkva je slavila! Crkva na nebu je slavila i Crkva na zemlji, osjetile su se raširene ruke prema nebu, ali i nebo rašireno prema nama. Prepustiš se toj molitvi i posebnom duhovnom iskustvu koje proživiš. To mi daje snagu za dalje. Svi se nekad nađemo na nekim prekretnicama, misliš da više možda ne bi trebalo nešto raditi, dogode se suhoće vjere. Onda se dogodi ovakav koncert kada ti Bog izlije poplavu milosti“, istaknula je Rimac. 

Nakon takvog koncerta najljepše joj je sudjelovati na misi, a u Zadru je bila na nedjeljnoj misi u katedrali sv. Stošije.

„Onda baš osobno s Bogom mogu to proživjeti, svaki korak, svoje misli, osjećaje. I na misi po koncertu došlo mi je reći ‘Bože, hvala ti. Hvala ti da mogu na tako prekrasan način proslavljati tvoje ime kroz svoj dar pjevanja’. A još više sam zahvalna na zajednici, na obitelji s Alanom, mojom sestrom Ivanom, našim bendom, molitvenom zajednicom Srce Isusovo. To je stvarno velika milost, da mi kao velika obitelj svi jednako dišemo. Zajedno molimo prije probe za koncerte, prije početka koncerta, te milosti koje se na  nas izliju. I u Jazinama smo svi bili na visini zadatka, bilo je veličanstveno“ naglasila je Rimac.

Prisutnost mnoge malodobne djece smatra razumljivim. „Kad sam najavljivala koncert, rekla sam svima: ‘Dođite s djecom’. Jer to je poanta, to su koncerti gdje mogu doći cijele obitelji, u miru, u ljubavi pustiti svoju djecu, da pjevaju, skaču, plešu. Jer znaš da na tim koncertima neće biti nikakvih nereda, nitko nije agresivan, dapače. Na tim koncertima ljudi posebno paze jedni na druge. To je dimenzija zajedništva, ljubavi, molitve. Zato netko tko nije u tome, a dođe sa strane, uvijek ostane dirnut. Tim emocijama koje se osjete i tim prizorom koji mogu vidjeti. Zar nije prekasno da cijela obitelj može doći na koncert? Da svi zajedno mogu pjevati, svi smo združeni zbor. To se mora osobno doživjeti“, istaknula je Rimac. 

Alan Hržica i Vanessa Mioč

Sestre Husar među prvima su popularizirale suvremenu duhovnu glazbu u Hrvatskoj.

„To je bio put na koji nas je Bog stavio, vidimo da je posijano sjeme plodno rodilo. Bogu hvala i slava na tome. Uživam u svemu što se događa, to smo radile i kroz Bono fest gdje smo držali i radionice, nesebično dijelile svoje znanje i iskustvo stečeno na svjetovnoj sceni, a dragi Bog je to iskoristio za duhovnu scenu. Presretna sam zbog onoga što je izašlo iz naših radionica, aranžiranja pjesama, autorskih radionica, bili su prisutni Čedo Antolić i Romana Bilaver koja je napisala toliko prekrasnih pjesama. Potrebno je što više naših autorskih duhovnih pjesama, da nemamo samo obrade stranih duhovnih pjesama, nego da baš imamo svoje pjesme. I to se događa, to je prekrasno. A najljepše u svemu tome je zajedništvo, zajednica iz kojih izlaze te prekrasne pjesme, zajednice koje su žive. Bog uvijek ima najbolju ideju, a mi samo trebamo reći ‘Da’“ poručuje Marija, istaknuvši da je najljepše kad je čovjek otvoren za Božju volju. 

Naša ljubav prema Bogu nas drži normalnima, stabilnima, s glavom na zemlji. Nitko nismo besprijekorni, ali težimo svetosti.

„Puno puta sam se opirala duhovnim pjesmama, ali nije mi išlo. Nisam se mogla tome oduprijeti. Tu je puno zaslužan i fra Ivica Jagodić. Bio je jako uporan, imao je viziju, ideju, baš je bio snažan. Alan je počeo na Kamenitim vratima, on je podržavao naš Bono fest, mi smo pjevali na Kamenitim vratima, jedni druge smo podržavali u radu. Tu je došlo veliko prijateljstvo, ljubav, a najviše nas je povezala ljubav prema Bogu. Ta čista ljubav, to ljudi osjete. Naša ljubav prema Bogu nas drži normalnima, stabilnima, s glavom na zemlji. Nitko nismo besprijekorni, ali težimo svetosti. Često pomislim: ‘Bože, što bih ja da mi tebe nema?’. U kriznim momentima kad je teško, ali i kad je lijepo, čovjek i dalje treba biti zahvalan Bogu i imati ga u životu. To zajedništvo je takva snaga! Vrag funkcionira po načelu ‘Zavadi, pa vladaj’. A kad su zajedništvo i ljubav, onda smo stvarno nepobjedivi“, poručila je Marija Rimac.

Mirka Jošića, direktora dvorane Jazine, viđeno je također potaknulo da se obrati i zahvali publici, iako to nije bilo predviđeno. Štoviše, nije kanio ni ostati na koncertu, došao je samo vidjeti je li sve u redu organizacijski. Najprije je bio začuđen tolikim priljevom ljudi da su se morala otvoriti sva tri ulaza u dvoranu. Kad je počeo koncert, rekao je da su ga „pukle emocije“, poruke koje je čuo i da takvu atmosferu dvorana Jazine „nikad nije doživjela, osim kad je pobjeđivao košarkaški klub Zadar“. „Sve doživljeno jako me emotivno dotaknulo i htio bih da ovo traje još dugo u noć. Želim zahvaliti svima za taj osobiti trenutak. Pozivam vas da u isto vrijeme ovo organiziramo u hramu košarke i dogodine“ rekao je direktor Jošić koji je ustupio korištenje dvorane bez naknade. Oduševljenost doživljenim izrazila je i Jagoda Surać, dogradonačelnica Grada Zadra. „Ovo je veličanstveno, vrijedno. Samo tako nastavite, Grad Zadar će vas uvijek u ovome podržavati“ ohrabrila je Surać organizatore. Donaciju materijalnih sredstava dala je i Zadarska županija.

Uime organizatora HKUMST-a, predsjednica Udruge Marija Štefančić zahvalila je publici rekavši: „Mi smo produžena ruka Boga koji sve ovo čini. A učinili ste i vi svojim dolaskom“.

Svaki kutak dvorane bio je ispunjen, pa i loža na najvišoj visini u dvorani i dio tribina iza pozornice. Veliki dio publike činio je ‘običan puk’, ljudi u zrelim godinama, ne samo iz grada Zadra, nego i iz zadarskog zaleđa i s otoka, i to starije generacije. Želja starijih ljudi da dođu na koncert, a za koje je teško pretpostaviti da baš toliko prate suvremenu duhovnu glazbu i znaju riječi svih pjesama osobito je dirljiva, koliko su i oni sudjelovali u poletnom zajedništvu pjevanja s izvođačima. Dirljivi prizor bio je mladić tjelesnog i mentalnog hendikepa u invalidskim kolicima, koji je cijelu večer žarko slavio Gospodina šireći svoje ruke, propinjući prsa, naginjući glavu, pokazujući koliko njegova duša uzdiže Gospodina. Bio je okružen dobrim ljudima koji su nekad, kao da s njim plešu, gurali njegova kolica gore dolje, ili su ga pak okružili u kolo uhvaćenih ruku. Tolika pažnja spram čovjeka u potrebi bila je božanski primjer djela milosrđa i poštovanja ljudskog dostojanstva u kako god teškom stanju osoba bila.  

Došli su i ljudi iz Šibenika, Splita i BiH.

„Bogu hvala, bilo je stvarno veličanstveno, prekrasno. Dobra namjera, dobra ideja, velika Božja prisutnost i milost koju su svi osjetili. Veliki je Božji dar da Zadar može primiti tako prekrasan koncert“, rekao je Marino Jurjević, otac šestero djece.

„Bilo je savršeno, odlično, ako je moguće što češće ovako da se organizira. Nije bilo dvojbe da dođemo. Kćer Rita Marija od osam mjeseci spavala je malo u tatinom naručju, ali sve je lijepo izdržala“ kažu Margarita i Tomislav i Šoša. Tea i Kristijan Brcanija poručuju: „Šteta što smo toliko dugo čekali na ovako nešto. Mnogi ljudi sada žele ovakav koncert u još većoj dvorani na Višnjiku, da se digne na još veću razinu“. Mladić Stipe Ombla: „Bilo je vrhunski. Jedva smo dočekali duhovni koncert u Zadru. Prvi put sam došao na takav koncert. Božja riječ me potaknula doći. Nju sam na koncertu i čuo“. 

Iako su bili na Gripama, Barbara Jerčić i Lucija Šiljić iz Splita, u pratnji svećenika, „morale su doći i u Zadar i jedva čekaju opet ići na takav koncert u Split“. „Ja sam baš bez riječi. Baš je bilo savršeno. Uglavnom je isti repertoar na koncertima duhovne glazbe, ali uvijek se doživi drugačije i dogodi se nešto novo što čovjeka podigne. Nismo imali kartu, ali znali smo da nećemo izvisiti, kupili smo kartu prije početka koncerta“, rekle su mlade Splićanke. 

Iz hercegovačke Rame samo radi koncerta došle su Antonija i Marija Bilić. „Predivna večer, puna slavljenja. Sve neka bude na slavu Bogu. U jednoj pjesmi tako me dotakao Duh Sveti da sam počela plakati, ne znam ni ja zašto. Htjela sam zaustaviti suze, ali suze su same tekle. Samo sam se prepustila, na pamet mi je padala moja obitelj, sestra, prijatelji i dragi ljudi“, rekla je Antonija, a Marija poručila: „Sada ćemo pričati o tome u Hercegovini i raširiti da dogodine dođe još više ljudi“.

Pozornicu je bez plaćanja naknade ustupio poznati zadarski scenograf Neven Stojaković, a događaj je oživotvorio natpis koji je na njenoj kulisi u okruženosti crvenih srca glasio: Večer za pamćenje!