Naime, krajnji cilj medijske, pa tako i digitalne pismenosti, je kritičko razumijevanje koje „uključuje sposobnost pretraživanja, odabira i analiziranja informacija i sadržaja, razumijevanje medijske okoline, ali i ekonomskog i društvenog razvoja unutar kojeg su ti sadržaji kreirani i podijeljeni drugima“ (Pérez-Tornero i sur., 2010: 1).

Još davne 2012. godine Cyndy Scheibe i Faith Rogow su istaknule da je za razvoj medijske i digitalne pismenosti važno pet ključnih elemenata kritičkog mišljenja. Znatiželja i želja za postavljanjem pitanja jedan je od ključnih elemenata prema kojem pojedinac odbacuje pojednostavljivanja i traži sve moguće dokaze prije donošenja zaključka.

Kontinuirani angažman u procesu ispitivanja drugi je element koji pretpostavlja da kritični pojedinac kontinuirano analizira i evaluira informacije, kako one s kojima se slaže tako i one koje su mu sumnjive. Osobe s razvijenim kritičkim mišljenjem su izrazito skeptične, jasno razlikuju činjenice od mišljenja te su vrlo otvorene i spremne mijenjati svoja razmišljanja na temelju dokaza. Pritom je pri analizi medijskih/digitalnih sadržaja važna kritička analiza poruke pri čemu autorice smatraju da je pod time osobito važno:

• ispitati tko je kreirao određenu poruku i s kojom svrhom, tko je ciljana publika, tko je platio za tu poruku, tko bi mogao imati koristi od te poruke, koga bi ona na bilo koji način mogla oštetiti, zašto bi ta poruka mogla biti važna pojedincu, koje bi radnje morao poduzeti pojedinac pri odgovaranju na poruku;
• istražiti medijski sadržaj, koje se vrijednosti, ideje, informacije i stajališta njome prenose; koje su informacije izostavljene iz poruke, a koje bi mogle biti važne; koje su tehnike korištene, s kojim razlogom, kako različiti ljudi mogu na drugačiji način interpretirati poruku, na koji način pojedinac interpretira poruku i što može naučiti o samome sebi na temelju svoje reakcije ili interpretacije;
• analizirati kada je poruka nastala, na koji je način poslana publici te radi li se o činjenici, mišljenju ili nečem trećem; koliko je poruka pouzdana i na temelju čega pojedinac to misli te tko su izvori informacija, ideja i tvrdnji.

Kritička medijska pismenost podrazumijeva korisnike koji su sposobni oduprijeti se medijskoj manipulaciji i koristiti medijske sadržaje na konstruktivan način te pomaže u stvaranju odgovornih građana koji aktivno participiraju u društveno-političkom životu, ističu i renomirani znanstvenici Douglas Kellner i Jeff Share.

Vijeće Europe ističe važnost kompetencija koje mora posjedovati građanin kako bi mogao sudjelovati u kulturi demokracije. Navedene kompetencije, poznate kao CDC leptiri, podrazumijevaju kompetencije u četiri ključna područja:

1. vrijednosti,
2. stavovi,
3. vještine te
4. znanje i kritičko vrednovanje,

pri čemu se pod potonjim podrazumijeva razumijevanje sebe, jezika i komunikacije te svijeta koji nas okružuje – od politike, prava, ljudskih prava, kulture, religije, povijesti i medija, do ekonomije, okoliša i održivosti.

Da bi se te kompetencije smjestile u digitalno okružje, definiran je skup od deset digitalnih domena koje podupiru cjelokupni koncept digitalnog građanstva. Oni su podijeljeni u tri područja – digitalna prisutnost, digitalna dobrobit i digitalna prava, a u kojima se, između ostaloga, naglašava važnost kritičkoga promišljanja i vrednovanja digitalnih sadržaja s ciljem osiguravanja cjelokupne dobrobiti pojedinca.

Naime, u suvremenom društvu, u kojem informacije oblikuju našu percepciju stvarnosti i izravno utječu na naše odluke, razvijanje medijske i digitalne pismenosti postaje neizostavan preduvjet aktivnog i odgovornog građanstva.

Kritičko promišljanje, prepoznavanje vjerodostojnih izvora i sposobnost analize medijskih poruka omogućuju nam da razlikujemo činjenice od manipulacija te da donosimo informirane i odgovorne odluke.

Upravo stoga ulaganje u razvoj ovih kompetencija nije samo obrazovno, nego i društveno pitanje jer jačanje kritički osviještenih pojedinaca znači i izgradnju društva otpornijeg na dezinformacije.

***

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.