Na svojim stranicama Globalni dezinformacijski indeks (GDI) piše: „Dezinformacije su postale biznis. Današnji internetski poslovni modeli iznad svega nagrađuju angažman publike. Ovakvi modeli unovčuju pozornost čitatelja ne uzimajući u obzir kvalitetu sadržaja koji privlači tu pozornost ili štetu koja može nastati. Postoji snažna i rastuća zajednica zagovornika iz svijeta industrije, politike i civilnog društva koji zahtijevaju reformu ovakvog ekosustava, a svi oni trebaju podatke kako bi znali kako postupati. Globalni indeks dezinformacija rođen je iz ove potrebe za podacima, posebno potrebe za transparentnim, neovisnim neutralnim ocjenama rizika od dezinformacija na otvorenom webu. Kako bi  izbjegli poslovne modele koji unovčuju dezinformacije, osnivači GDI-ja prepoznali su da komercijalne tvrtke, istraživači i kreatori politika trebaju pristup neovisnim ocjenama rizika od dezinformacija u određenim medijima. Ove ocjene rizika također koriste tehnološke tvrtke za oglašavanje kako bi osigurale da robne marke ne podržavaju web stranice visokog dezinformacijskog rizika. Dionici također trebaju snažno i dosljedno vodstvo kako bi lakše upravljali krajolikom dezinformacija koji se stalno mijenja.“ (prijevod autora).

Vjerujem da ćemo pomisliti, ja jesam, da je to značajan sustavni iskorak u borbi protiv dezinformacija u medijima koji dezinformacije namjerno plasiraju jer samo broje i unovčuju klikanje. Da je GDI daleko od tog ideala razotkrilo se nedavno u slučaju britanskog medija UnHerd koji danas u Ujedinjenom Kraljevstvu ima veliki broj čitatelja.

Kada govore o svojoj medijskoj misiji, u UnHerdu kažu kako traže mislioce koji mogu prenijeti širu mudrost povijesti, filozofije, znanosti i religijske misli na aktualni trenutak, pokušavaju dati platformu zanemarenima, potlačenima i ocrnjenima; i ljudima i mjestima koje je svijet odlučio zaboraviti. Kako nisu odani nijednoj političkoj stranci ili tradiciji, kako se njihovi autori često međusobno ne slažu, ali ne prestaju testirati i ponovno testirati pretpostavke, bez straha ili naklonosti.

No, ono što je zateklo kreatore UnHerda jest ocjena Globalnog dezinformacijskog indeksa koji je UnHerd stavio na listu „isključivih“ publikacija koje promoviraju dezinformacije te ih stoga i oglašivači trebaju izbjegavati. Prema GDI-u razlog su kolumne autorice Kathleen Stock, rodno kritične feministice, u kojima ima anti-LGBTQI+ narativa. Očigledno GDI izjednačava rodno kritična uvjerenja, ili tvrdnju da postoje biološke spolne razlike, s dezinformacijama – unatoč činjenici da su ta uvjerenja posebno zaštićena britanskim zakonom, kao i drugim nacionalnim zakonima i da ih ima većina ljudi.

Ovakve presude rejting agencija kao što je GDI, unutar složene mašinerije online oglašavanja, nedovoljno su percipirani mehanizam koji indirektno kontrolira medijski prostor. U slučaju UnHerda ovakva GDI presuda znači da su primili samo između 2 i 6 % prihoda od oglasa koji se inače očekuje s obzirom na veličinu njihove publike. Da se radi o proizvoljnim i subjektivnim ocjenama rejtinga pokazuje i rejting ocjena konkurentske bonitetne agencije Newsguarda, koja UnHerdu daje ocjenu povjerenja od 92,5 %. Ovakve ocjene rejting agencija za medijske kuće mogu činiti razliku između života i smrti.

Nevidljivi medijski vratari

Dezinformacije kao teme rasprava značajno su porasle kao odgovor na Trumpovu pobjedu 2016., da bi se ta rasprava još povećala tijekom Covida. Podaci Google Trendsa pokazuju da su se pretraživanja pojma disinformation u cijelom svijetu povećala za više od 30 puta od 2006. do danas. Kao odgovor na navodnu krizu, infodemiju dezinformacija, korporacije, tehnološke tvrtke i vlade htjele su pokazati da poduzimaju neki oblik mjera. Danas postoje stotine takvih organizacija koje pružaju razne vrste usluga provjere činjenica, među njima su i moćne agencije za ocjenjivanje boniteta medija kao što su GDI i Newsguard koje djeluju i kao nevidljivi vratari unutar ogromne mašinerije online oglašavanja, odlučujući tako o životu i smrti svih medija.

Način funkcioniranja i financiranja ove mašinerije postavlja ozbiljna pitanja o slobodi tiska i održivosti funkcionalne demokracije u eri interneta. Globalni indeks dezinformacija osnovan je u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018., s ciljem narušavanja poslovnog modela online dezinformacija uskraćivanjem sredstava od oglašavanja za publikacije koje šire dezinformacije. Uz Zakladu za otvoreno društvo Georgea Sorosa, GDI je primao novac od Britanske vlade, Europske unije, njemačkog Ministarstva vanjskih poslova i tijela pod nazivom Disinfo Cloud i SAD-a. U 2023. godini SAD je prestao financirati GDI te je Pentagonu zabranjeno koristiti njegove usluge, a od  svibnja ove godine ni Britanska vlada više ne financira GDI.

Dezinformacije i razdorni sadržaji

Kada je GDI osnovan dezinformaciju su definirali kao namjerno lažan sadržaj, osmišljen da obmane. S tim je sve u redu, reklo bi se. No od tada su proširili definiciju kako bi obuhvatili sve što kreira suparnički narativ – priče koje mogu biti činjenično istinite, ali sukobljavaju ljude jedne protiv drugih napadajući pojedinca, instituciju ili znanost. U GDI-u tvrde kako im je ova proširena definicija bila korisnija jer im je omogućila da odu dalje od provjere činjenica i uz pomoć automatizirane umjetne inteligencije ciljaju sve na internetu što smatraju štetnim ili razdornim, svaki suprotstavljeni narativ.

Suprotstavljen čemu? GDI algoritmi u biti su obučeni za prepoznavanje bilo kojeg sadržaja kojeg oni smatraju uvredljivim i razdornim, a ne prepoznavanje činjeničnih dezinformacija. Poteškoća je, međutim, u tome što je većina pitanja koja zaokupljaju javnost vrlo sporna i zahtijevaju snažnu i necenzuriranu raspravu kako bi se pronašla rješenja. Tako su, npr., i rasprave o znanstvenoj ortodoksnosti važne, kao što su to pokazali višestruki neuspjesi službenog odgovora na Covid-19 pandemiju u mnogim zemljama.

Strančarski aktivizam

Potaknute izvješćem GDI-ja iz 2022. koje je navelo 10 najopasnijih web stranica u SAD-u  brojne medijske organizacije počele su poduzimati mjere protiv strančarskog aktivizma GDI-ja. Takvo izvješće mnogima je jednostavno izgledalo kao popis najčitanijih konzervativnih web stranica u SAD-u. S druge strane, GDI-jev popis medija najmanjeg rizika od dezinformacija bio je popunjen web stranicama s liberalnom orijentacijom. Stoga su posljednjih mjeseci brojne američke web stranice pokrenule pravne sporove protiv GDI-jevog sustava označavanja, za koji tvrde da krši njihova prava na slobodu govora i tiska. Neki mediji su čak udružili snage kako bi tužili državu zbog svojedobnog financiranja GDI-ja i Newsguarda.

Glavni urednik UnHerda, Freddie Sayers, u svome iskazu Povjerenstvu za komunikaciju i digitalnu komunikaciju Doma lordova ukazao je na razmjere prijetnje slobodnim medijima od strane samozvanih rejting agencija. Stvarnost je, ustvrdio je Sayers tada, da je GDI samo vrh ledenog brijega. U vrijeme kada mediji uživaju toliko nepovjerenje i kada se suočavaju s gotovo slomljenim poslovnim modelom, uloga vlade bi trebala biti spriječiti, a ne poticati, a sasvim sigurno ne financirati, konsolidaciju monopolske moći oko određenih ideoloških stajališta.

S obzirom na narativ i stavove Katoličke Crkve o bitnim društvenim temama teško je zamisliti da ovakav sustav bonitetnih ocjena medija ne ometa njihov doseg do šire publike koju je Crkva pozvana evangelizirati što je nemoguće bez slobodne komunikacije i rasprave.

Na stvarnost slobode podsjeća i Sveto pismo kada kaže da smo „na slobodu pozvani“ (Gal 5, 13). Sloboda je neotuđiva sastavnica našega bića, jedna od najvećih ljudskih vrijednosti, naše temeljno pravo. Pravo na slobodno mišljenje i izražavanje stajališta mora biti dio svakoga društvenoga aspekta, pa tako i novinarstva slobodnog od straha i kazne.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.