Fenomen Međugorja već više od četrdeset godina ne prestaje zanimati pa i intrigirati kako crkvenu javnost i njezine službene instance, tako i društvenu javnost i odnosne medije. Podsjetimo, navodna su se ukazanja u Međugorju počela događati od 24. lipnja 1981. godine, zaredale su poruke i „poruke“ vidioca, izrečeno je mnogo kvalifikacija, a do današnjega dana Međugorje su pohodili milijuni vjernika i znatiželjnika. Međugorju je posvećeno mnogo tekstova, radijskih i televizijskih emisija, stručnih studija i istraživanja, pokrenuo se velik broj inicijativa povezan s tim svetištem, a službena je Crkva na općoj i pokrajinskoj razini uvijek zadržala rezerviran stav formirajući sad ove sad one komisije da bi na kraju poslala i svoga apostolskog vizitatora.

Mostarski biskupi mons. Pavao Žanić i mons. Ratko Perić bili su i ostali izraziti protivnici međugorskih događanja premda je formirana posebna komisija za ispitivanje toga fenomena, dok je Sveta Stolica vrlo oprezno pristupala tome pitanju da bi konačno hrvatski biskupi, još tada u sklopu BKJ (Biskupske konferencije Jugoslavije), donijeli svoje stajalište koje je prethodno u razdoblju od 1987. do 1990. godine u vidu komisijskoga istraživanja bila zatražila Sveta Stolica. Konačno je BKJ na svome zasjedanju 10. travnja 1991. godine, tzv. „Zadarskom izjavom“ donijela temeljni i službeni crkveni stav. Spomenutom se Izjavom kaže da se na temelju dotadašnjih istraživanja fenomena Međugorje „ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama“. Biskupi, međutim, konstatiraju da se u Međugorju okuplja velik broj hodočasnika te da je o njima potrebno voditi pastoralnu brigu i usmjeriti vjernike pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

Premda se BKJ zajedno s državom te godine raspala, Zadarska izjava je temeljni dokument službene Crkve o slučaju Međugorje, a ona pokazuje tisućljetnu crkvenu mudrost kada su u pitanju slični fenomeni. I trojica su papa imala različite, uglavnom rezerviranije stavove o Međugorju, gdjekad blagonaklonije gdjekad s manje naklonosti, a nadaleko je odjeknula izjava pape Franje kako Gospa nije poštarica. No, uza sve to upravo je papa Franjo u Međugorje poslao apostolskoga vizitatora koji još uvijek u njegovo ime proučava međugorski slučaj. U međuvremenu hodočašća su neko vrijeme bila gledana suspektno, svećenicima se zabranjivalo da ih vode u to svetište, dok je danas i njima omogućeno voditi svoje vjernike u međugorsko marijansko svetište.

Ipak, temom Međugorja naveliko su se bavili i društveni mediji i to uglavnom tražeći škakljivu „robu“ za svoje konzumente, a manje seriozno i analitički, da ne kažemo s naklonošću prema istini. U određeno vrijeme, a to se najviše odnosi na razdoblje do 1990. godine, društveni ili bolje reći tadašnji državni mediji o Međugorju su pisali tako kako je to odgovaralo komunističkome režimu – uglavnom vrlo negativno i gotovo s mržnjom. Nakon toga Međugorje je postala tema koja može privlačiti pozornost već prema tome koliko je nešto zazvučalo senzacionalno. Tako je to bilo i posljednjih mjeseci, posebice uz imenovanje mons. Dražena Kutleše novim zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom. U ovom ćemo prilogu, dakle, upravo toj činjenici posvetiti pozornost kako bi se odmjerilo što je istinito, a što nije u tvrdnjama kako je nadbiskup Kutleša protivnik Međugorja.

Istoga dana kada je mons. Dražen Kutleša imenovan novim zagrebačkim nadbiskupom, 14. veljače 2023. godine, u medijima su uz tu vijest odmah počela nagađanja o njegovom navodnom negativnom stavu prema fenomenu međugorskih ukazanja.

Tako je Jutarnji list istoga tog dana, 14. veljače, načeo temu o nadbiskupovu negativnom stavu prema Međugorju, a onda su – kako to već biva kad neki ‘stručnjak za vjerska pitanja’ načne neku temu – sve redom novine i portali prežvakavali ‘nabačenu’ temu ponavljajući spomenutu tezu. Jutarnji je u tekstu Roberta Bajrušija svoj tekst naslovio „Postoji jedan dio Kutlešine karijere koji su mediji previdjeli, a Crkva ne spominje. S razlogom“ tvrdeći kako je „biskup Dražen Kutleša žestoki protivni hercegovačkih franjevaca, ali i fenomena – Međugorje“ pozivajući se na njegovo uređivanje monografije „Ogledalo Pravde“ o službenim izjavama, priopćenjima, komentarima i studijama u vezi s međugorskim pojavama koje je potpisivao bilo koji službenik Ordinarijata do toga vremena, dakle do 2001. godine kada je Biskupski ordinarijat u Mostaru objavio tu monografiju. U to je vrijeme don Dražen bio osobni tajnik biskupa Ratka Perića i djelatnik Biskupskoga ordinarijata u Mostaru te je spomenutu monografiju uredio po nalogu tadašnjega svog ordinarija.

Tako naznačena nova ‘zanimljiva i intrigantna’ medijska meta potom je postala mainstream tema kojom su se bavile novine, portali, ali i elektronski mediji. Ovdje ćemo taksativno donijeti pregled samo nekih tekstova u spomenutim medijima da bismo na kraju sve usporedili s izvornikom na koji se ti mediji pozivaju kao i s izjavom samog mons. Kutleše te ocijenili koliko ima istine u onome što se navodi kao medijska ‘istina’.

Slobodna Dalmacija već sutradan, dakle 15. veljače 2023., svoj tekst o tome da je novi zagrebački koadjutor protivnik Međugorja naslovljuje „Msgr. Dražen Kutleša ne gleda blagonaklono na Međugorje, a papa ga je poslao i da ‘očisti‘ crkvu u Hrvatskoj“. Autor članka Saša Ljubičić štoviše tvrdi: „Msgr. Kutleša je taj koji će ispunjavati želje koje stižu s druge bande Jadrana. Uostalom, Kutleša se dokazao kao netko tko drži do hijerarhije i činjenica. Pišući nadugo i široko o Međugorju, taj je nazovi religijski fenomen potpuno razobličio kao lažan, namješten i skandalozan, pa o tome svojedobno izvijestio Vatikan. Na istraživanju ga je angažirao danas umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, koji nikada nije priznao Gospino ukazanje u malom hercegovačkom mjestu, pa to nije učinila ni Sveta Stolica.“

Portal Dnevno.hr zatim se 16. veljače 2023. te teme hvata naslovivši ju „Gospe moja, što od tebe čine? Budući zagrebački nadbiskup, Kutleša, opaki je protivnik ukazanja u Međugorju“. Dajući kakvo-takvo mišljenje o fenomenima ukazanja i o tome kako je Katolička crkva po tome pitanju uvijek jako oprezna pa i restriktivna, portal ne propušta navesti kako novi zagrebački koadjutor ima „izrazito negativno mišljenje“ o Međugorju. Medij zatim citira što je i kako sve priređivač Kutleša naveo, posebice stavove i postupke biskupa Pavla Žanića, mostarskoga ordinarija u vrijeme početka međugorskih događanja, da bi pisac članka donio mišljenja nekih poklonika Međugorja, zatim biskupa Henryka Hosera, papina apostolskog vizitatora u Međugorju, te konačno samog pape Franje koji je i negativno i pozitivno govorio o fenomenu Međugorja. Pritom ostaje neupitnom kvalifikacija izrečena na početku članka o tome da je nadbiskup Kutleša „opaki protivnik ukazanja“, što, dakako, može biti i urednička oprema. Štogod da je – tvrdnja je izrečena.

Dva dana nakon toga, 18. veljače 2023. portal 7Dnevno objavio je članak s naslovom: „Bozanićev nasljednik uzdrmat će Međugorje! Vjernici bi mogli ostati potreseni: Kutleša u papino ime kreće u obračun“, a Večernji list istoga dana, 18. veljače, iz pera svoga dugogodišnjeg kolumnista Milana Ivkošića donosi naslov „Ne vesele se svi vjernici novom zagrebačkom nadbiskupu Kutleši“. Podvivši pomalo rep, jer nije VL bio taj koji je pronašao kost za glodanje, Ivkošić eufemistički konstatira kako su „jedne novine napisale da o jednom dijelu njegove karijere mediji ne pišu niti ga Crkva spominje“ (s lapsusom calami u samom tekstu koji sam ovdje popravio) prenoseći stav kako je „Riječ je o vremenu u kojem je bio žestoki protivnik hercegovačkih franjevaca i – Međugorja.“ Kaže Ivkošić: „Stoga novog zagrebačkog nadbiskupa mnogi vjernici u novoj ‘župi’ neće dočekati s osobitim veseljem. Poznato je da su iz glavnog hrvatskog grada organizirani bezbrojni posjeti Međugorju. Nadbiskup Kutleša morat će biti suzdržljiv, usprotiviti se tim hodočašćima sigurno neće smjeti niti u propovijedima govoriti protiv ukazanja.“

Hercegovački portal istoga tog dana, 18. veljače 2023., tom se temom bavi naslovivši je „Šuti se o tome da je Kutleša žestoki protivnik hercegovačkih franjevaca i Međugorja“ s podcrtanim tezama koje izvlači iz gornjeg Ivkošićeva teksta, odnosno iz Bajrušijeva prvotnog postavljanja teze. Navodeći pak neimenovanog sugovornika iz redova navodnih svećenika bliskih vatikanskim odlukama (što je redovita formulacija za novinarske slobodne interpretacije), portal o mons. Kutleši tvrdi: „Socijalno osjetljiv, spreman na dijalog, a nisu mu naodmet niti vatikanske veze i poznanstva, na koje se može osloniti. Ukratko, točno onakav biskup, kakve preferira sadašnji Sveti Otac. Postoji jedan dio njegove karijere, koji su mediji previdjeli, a Crkva ne spominje. Biskup Dražen Kutleša je, naime, žestoki protivnik hercegovačkih franjevaca, ali i fenomena – Međugorja,  papa Franjo imenovao ga je u novi sastav Dikasterija za biskupe, tijela Rimske kurije koje pomaže Svetom Ocu pri imenovanjima biskupa, pojasnio je za Hercegovački portal svećenik blizak Vatikanskim odlukama koje potvrđuje papa Franjo“.

Zagreb.info pak 24. veljače već u naslovu tvrdi „Nitko ne može uzdrmati Međugorje“, da bi u podnaslovu ipak ostavio odškrinuta vrata da je možda novi zagrebački nadbiskup drukčije orijentiran prema Međugorju od onoga što su dotad prenosili mediji: „Svi čekaju kako će se novi nadbiskup postaviti, mišljenja ljudi su različita“. Autor priloga Ivor Kruljac ustvari se poslužio anketom u kojoj se vide i pozitivna i negativna mišljenja o nadbiskupovu stavu spram Međugorja. Dakako, onako kako su ga prenosili mediji.

A što je istina?

U monografiji „Ogledalo Pravde“ sam priređivač, tada mladi svećenik i doktorand don Dražen Kutleša u uvodnome tekstu navodi: „Po nalogu mjesnoga biskupa msgr. Ratka Perića nastojao sam skupiti i kompjutorski prirediti razne izjave, priopćenja, komentare i studije u vezi s međugorskim pojavama, koje je potpisivao bilo koji službenik Ordinarijata u proteklom razdoblju. Napisi su se pojavljivali u različitim časopisima: Crkvi na Kamenu, Vrhbosni, Vrhbosnensia, Radio Vatikanu, Glasu Koncila, Trnu, Danasu, Hrvatskom listu. Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku…, i nekim inozemnim listovima, a neki se prvi put ovdje objelodanjuju. Iza svakoga teksta označeno je zvjezdicom u kojem je listu objavljeno. Dijecezanski je biskup sa svojim suradnicima: generalnim vikarom, kancelarom, tajnikom, zatim s urednikom Crkve na kamenu i s urednikom Katoličkoga informativnog ureda reagirao na značajnije napise i pisma o međugorskim događajima, koja ovdje uvezujemo u monografiju da se nađu na okupu radi uvida u stav Biskupskog ordinarijata i radi onih koji su zainteresirani da te fenomene procjenjuju onako kako ih mjerodavne osobe u Crkvi proučavaju i tumače (…) Učinilo nam se potom najprikladnije slijediti članke, priopćenja i odgovore pojedinih godišta, nakon posljednje službene izjave Biskupske konferencije u Zadru, 10. travnja 1991. godine, do danas.“

Riječ je, dakle, o ozbiljnome i serioznom poslu koji fenomenu Međugorja prilazi sa znanstvenom intencijom kojoj se točno određuju gabariti i dosezi: sve službeno i relevantno što je izišlo iz Biskupskoga ordinarijata ili se tiče osoba uključenih u međugorske događaje a kako ih je vidio i doživio službeni crkveni autoritet.

U Predgovoru pak, za kojega ne znamo je li mu autor don Dražen ili pak biskup Perić, odnosno netko drugi iz uredništva, navodi se i sljedeće: „Ovdje donosimo činjenice, takozvane poruke i navodna ukazanja koja odudaraju od istinitosti, autentičnosti i vjerodostojnosti. Čineći tako, smatramo da iskazujemo dužnu i sinovsku čast Blaženoj Gospi, Ogledalu Pravde.“

U daljnjim materijalima doneseni su dokumenti, razgovori, svjedočanstva i prosudbe raznih čimbenika u međugorskim događanjima počevši od samih vidjelaca pa preko onih koji su izravno bili uključeni u ta događanja poput biskupa Žanića, fratara Joze Zovka, Tomislava Vlašića, Slavka Barbarića, Leonarda Oreča ili mariologa Renea Laurentina. Slijede pak „poruke“ posebice one namijenjene mjesnome biskupu, zatim članci, osvrti i razgovori i sve tako taksativno i po godištima – što predstavlja izvrsni materijal za proučavanje fenomena međugorskih ukazanja o kojima je službena Crkva uvijek ili vrlo oprezna ili se pak negativno postavlja prema njima. Nije, naime, nepoznata činjenica da su mostarski biskupi Pavao Žanić i Ratko Perić izrazito negativno bili određeni prema međugorskim događanjima. To se vrlo jasno može vidjeti iz njihovih tekstova i reakcija donesenih u Ogledalu Pravde. No, teško ili pak nikako ne bi se moglo reći da je njihov stav o Međugorju iznio i sadašnji zagrebački nadbiskup. On je samo prikupio, sortirao, uredio i po nalogu svoga ordinarija objavio relevantni materijal iz kojega se njegov osobni stav može nazrijeti samo s puno mašte i predrasuda.

Dajući prvi intervju za Hrvatski katolički radio 24. travnja 2023. mons. Kutleša je u razgovoru s novinarkom Tanjom Maleš govorio i o toj temi. Na pitanje novinarke: „Iako ste zagrebački nadbiskup, javnost od Vas očekuje očitovanje po pitanju Međugorja. Naime, kao svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije 2001. godine uredili ste zbornik „Ogledalo pravde“ u kojem ste prikupili dokumente o međugorskim pojavama koje je potpisivao bilo koji službenik Ordinarijata do tada. I u protekla dva mjeseca mnogi su nagađali što Vi mislite o Međugorju. Možete li nam osobno dati odgovor na to pitanje?“ mons. Kutleša je rekao:

„Prvo što želim napomenuti je da je bilo svakakvih različitih napisa, ali prvo što bih naglasio je da se Međugorje nalazi u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Ja sam zagrebački nadbiskup. To su dvije različite države i biskupije. Zagrebački nadbiskup nema nikakvu nadležnost nad Međugorjem. Isto tako, znademo da je posljednjih nekoliko godina ondje apostolski vizitator, tj., da je Sveta Stolica preuzela kontrolu nad Međugorjem gledajući i promatrajući što će učiniti. Može se primijetiti da su posljednjih godina dopuštena službena hodočašća u Međugorje.

Što se tiče doktrinalnog [dijela], ostalo je na onoj izjavi bivše biskupske konferencije iz 1991. Prema tomu, ja sam sin Crkve i poštujem sve što Crkva kaže. Normalno je da se neke stvari razvijaju i gledaju. Ne vidim nikakav problem da, kada Crkva da neki pravorijek o svemu tome ne vidim da bi išta moglo promijeniti i učiniti neke druge stvari.

Vjerujem da nikad niste čuli moje izjave u javnosti o tome, ali većinom se tumači to kako biste vi trebali misliti ili kako netko misli da bi netko trebao govoriti, na različite načine. Zato samo mogu reći da je to preuzeo Vatikan i kakvagod se donese odluka, mi smo obvezni poštovati mjerodavni pravorijek.“

Na tragu onoga što ste rekli, da želite biti čovjek Crkve – što Crkva kaže tako će biti, ali ako se i priznaju privatne objave to ne utječe na polog vjere.

„Upravo tako. Znademo da su i u Lourdesu i u Fatimi bila ukazanja. Vi niste obavezni vjerovati, niste obavezni ići – mi moramo vjerovati u dogme o Blaženoj Djevici Mariji i ispovijedati ono što ispovijeda Crkva. To su sve privatne objave. Komu one pomažu, dapače, dobro je da ode i vidi.

Znam da se u Međugorju mnogo ljudi ispovijeda i da odlaze tamo jer osjećaju potrebu. Mislim da, kao što je Vatikan dopustio službena hodočašća, sve ide u tom smjeru.“

I iz gornjeg razgovora jasno se vidi da je mons. Kutleša čovjek Crkve. On ne zastupa nikakve druge interese niti stavove koji nisu i stavovi Opće Crkve. Stoga je pogrešno zaključivati i osobito isticati da je kao čovjek Crkve zagrebački nadbiskup protivnik Međugorja, kako se to navodi u brojnim medijima. Isto tako iz spomenute monografije Ogledalo Pravde ni na koji se eksplicitni način ne može zaključiti da je on protivnik Međugorja. Činjenica da je, kao osobni tajnik biskupa Perića i službenik Biskupskoga ordinarijata u Mostaru bio priređivač spomenute monografije u kojoj je iznio tuđa mišljenja i stavove, može potvrditi samo to da je učinio ono što mu je bilo povjereno.

Na kraju valjalo bi znati da dotično događanje kao i slične privatne objave ne spadaju u poklad vjere te da katolici nisu dužni u njih vjerovati. Privatne objave mogu pomoći nekim vjernicima ili skupinama vjernika da sadržajnije i snažnije žive svoju vjeru. One, međutim, nikad nisu prihvaćene kao dogme vjere pa prema tome nisu nužne za spasenje, odnosno vjernik katolik ne griješi ako u njih sumnja ili ako u njih ne vjeruje. Ipak, mnogima su takve objave donijele obilate duhovne koristi. Utoliko bi se smjelo reći da, ukoliko su u skladu sa crkvenim učiteljstvom i ukoliko donese duhovnu korist pojedincima i zajednicama, takve objave predstavljaju bogatstvo i na duhovnu su korist. Postanu li, međutim, samodostatne i isključive, one postaju teret. Crkveni autoritet u takvim slučajevima prema takvome fenomenu s pravom zadržava suzdržan i oprezan stav kakav je zauzela tadašnja BK o Međugorju. Nadbiskup Kutleša čini točno ono što je učinila tadašnja BK i prema Međugorju se postavlja onako kako se prema njemu postavljaju i ostali biskupi Crkve. Smjelo bi se reći da on nije ni pobornik ni protivnik Međugorja već kao crkveni pastir u onome što je dobro gleda dobro Crkve, a ono problematično promatra kritički. Ako je prije dvadeset i koju godinu uredio monografiju koja taj fenomen promatra iz kuta službene mjesne Crkve, trebali bismo mu biti zahvalni za velik posao koji može pomoći svačijoj objektivnosti i svačijoj slobodi da vjeruje ili ne vjeruje.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.