Naime, prema istraživanju Reuters Instituta (2023), Facebook je i dalje jedna od najkorištenijih društvenih mreža, no primat za mlade od 18. do 24. godine starosti ubrzano preuzima YouTube i Tik Tok. Potonji doseže do 44% osoba od 18. do 24. godine, te je praktički izvor informacija svake pete mlade osobe. Govoreći o vjerodostojnosti informacija i njihovu utjecaju na pratitelje, ne treba smetnuti s uma kako mlade privlače kraće i dinamične objave čiji su protagonisti često influenceri i poznate osobe, a iste nalazimo upravo na Tik Toku, Instagramu i Snapchatu. Spomenuto istraživanje upozorava kako unatoč svoj možebitnoj „ograničenosti“ objave na Tik Toku, navedene su mreže odigrale važnu ulogu u širenju informacija i dezinformacija tijekom posljednjih izbora u Keniji i Brazilu, a utjecaj je vidljiv i u dijelu Istočne Europe vezano uz rat u Ukrajini. Slijedom navedenoga, educiranje, u našem slučaju maturanata, dobiva veću težinu, tim više što će 2024. i 2025. veći dio njih po prvi puta imati priliku izlaska na izbore.

Voditeljica radionice doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša je u uvodnom dijelu edukativnih radionica osvijestila da iako danas dezinformacije nalazimo u tiskanim i elektroničkim medijima te na društvenim mrežama, kojima se u posljednje vrijeme kreiranjem sadržaja priključuje i AI, ne treba smesti s uma da dezinformiranje nije specifičnost samo našeg vremena. Gledajući u povijest dezinformacija ona seže do Rimske Republike. Gledajući kroz povijest, dezinformacije su pratile sve društvene i političke pojave.

Približavajući mladim polaznicima oblike informacijskog poremećaja, tj. pojmove misinformacija, malinformacije, dezinformiranje, Ciboci Perša je predstavila više zornih primjera. Potom je stavila naglasak na obilježja dezinformacija (emotivni učinak, korištenje poznatih ljudi, napadanje protivnika, manipuliranje slikama, iznošenje viđenja  jedne strane, ponavljanje jedne te iste ideje). U tom je vidu posebno približila značenje mamilica, te potaknula sudionike edukacije na prepoznavanje istih prema iznesenim primjerima.

U nastavku edukativne radionice, nastojala je maturante uputiti na prepoznavanje dezinformacija. U tom je vidu naglasila važnim proučiti impresum (informacije o vlasnicima, uredništvu, novinarima). Nadalje je upozorila kako je važno obratiti pozornost na domenu i izgled stranice jer prave medijske organizacije imaju vlastitu domenu. Pa iako ponekad lažne stranice izgledaju kao i prave, domena je druga. Također je potrebno znati razlikovati medijske organizacije od npr. osobnih blogova. Istinski sadržaj odlikuje se i činjenicom da će se o njemu informacija naći na više od jednog medija. Ako je suprotno, upitna je vjerodostojnost. Dakako, sama informacija treba biti popraćena i opremom (potpisi autora teksta i fotografije, navođenje izvora). Jasan znak dezinformacije su i brojne gramatičke greške, senzacionalističke fotografije i naslovi koji ne odgovaraju samom tekstu.

Iako to sve izgleda za pratitelja, a naročito za mladu osobu, zbunjujuće, u današnje vrijeme važna je medijska pismenost koja obuhvaća i ovo područje. No, nismo ostavljeni na vjetrometini. Na usluzi su nam mnogobrojni alati koji nam mogu pomoći razviti tehničke kompetencije, poticati kritičko promišljanje, te u konačnici i poticati na stvaranje vlastitih medijskih, dakako vjerodostojnih sadržaja, u svim medijima, pa tako i na društvenim mrežama.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.