Molitva mladog Franje ispred Križa sv. Damjana sadrži početak njegova otvaranja Božjem planu i plan duhovnog puta. Riječi te molitve već stoljećima dopiru do vjernika, a korisne su i nama danas kako bi na čvrstim temeljima kročili putem našeg kršćanskog života.

Drevni životopis poznat pod nazivom “Legenda o Tri druga” – opisujući osobni put traženja mladog Franje – kaže da je on “ustrajao u molitvi kako bi mu Gospodin pokazao koji je njegov poziv” (LTD 10, FF 1406). Nadalje, taj nas životopis podsjeća da mu je “dok je prolazio pokraj crkve sv. Damjana, u duhu rečeno da uđe u nju moliti. Kada je ušao, započeo je goruću molitvu ispred slike Križa” (LTD 13, FF1411).

Prosvijetli tamu moga srca!

Izvori nam prenose i oblik u koji se sažela ta ustrajna molitva Gospodinu. Riječ je o najstarijem franjevačkom tekstu koji je do nas stigao u “Spisima” sv. Franje: “Svevišnji slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav, smisao i spoznaju Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinsku volju” (Molitva ispred Križa: FF 276). Što znači ta molitva? Što je tražio mladi Franjo? I što nama danas znači moliti istim riječima?

Svevišnji, slavni Bože

Kao svaka prava molitva, i ova kreće od razmatranja Boga. Iako je bio tek na početku svoga obraćenja, mladi Franjo zna da se ne smije povući u sebe i svoje ja već da mu je u molitvi nužno usmjeriti pogled prema Bogu i zadržati ga na Njemu. Tako će nasuprot sebi otkriti “svevišnjeg i slavnog” Boga, tj. neizmjerno velikog i sjajnog. Ali on u biti razmatra veličinu i svjetlo Križa!

Riječ je o veličini onoga koji je radi nas postao čovjekom i umro razapet na križu, riječ je o svjetlu njegove neizmjerne ljubavi, tako velike da daruje i svoj život za nas. Zato iskreno i s pouzdanjem dolazi pred Križ i moli: “Prosvijetli tamu moga srca”. Franjo je svjestan da bez svjetla i bez pomoći onoga koji tim svjetlom sjaji neće moći svladati tamu u kojoj se nalazi.

Franjo moli za dar triju teoloških krjeposti: vjeru, ufanje i ljubav!

U kojoj se to tami našao mladi Franjo? Pitamo se to doista opravdano. Radi li se o tami čovjeka koji svim svojim bićem nastoji naći smisao svoga života? Naravno da da. Može se raditi i o tami čovjeka koji želi shvatiti na kakav način je pozvan živjeti i taj način izabrati? Čini se da je upravo tako.

Možda je riječ o tami čovjeka koji otkriva potrebu za dubokim pročišćenjem svoga srca i svoga života, čovjeka željnog da se na neki način istrgne iz tame grijeha? Vjerojatno se radi i o tome, budući da će sam Franjo uvijek nositi duboki utisak da je njegov poziv na obraćenje bio upućen njemu kao grešniku kojemu je Bog želio iskazati svoje milosrđe (Cvjetići 10, FF 1838).

Vjera, ufanje u ljubav

Odmah nakon što je zatražio svjetlo, Franjo moli za dar triju teoloških krjeposti: vjeru, ufanje i ljubav. To su krjeposti koje Bog ulijeva u srce vjernika kao milosni dar preko krštenja i djelovanja dara Duha Svetoga. Mladić ih u molitvi traži opisujući ih pomoću tri iznimno značajna pridjeva. Tražena vjera je ispravna vjera, tj. ona vjera koja se treba prenositi unutar Crkve i koja omogućuje susret s Kristom i njegovim Evanđeljem na ispravan način, bez skretanja s puta, odustajanja ili slabljenja.

Ufanje je sigurno ufanje, a temelji se na sigurnosti koju nam pruža raspeti i uskrsli Krist, obećanje punine života i nama darovanog od krštenja, a takvo ufanje je pretpostavka za vječni život i uskrsnuće. Tražena ljubav je savršena, tj. ljubav u svojoj punini i besplatnosti, sebedarna ljubav u kojoj sami sebe darujemo za druge, ljubav koja oprašta neprijateljima i ozdravljuje grešnike, a takvu nam je ljubav pokazao sam Krist na križu.

Smisao i spoznaja

Posljednje traženje u molitvi ispred Križa odnosi se na “smisao i spoznaju” da vrši “svetu i istinsku volju” Božju. Što ono znači? Prema fra Darisu Schiopettu, teoretičaru franjevačke duhovnosti (“Idi i popravi moju kuću…” Duhovno čitanje prihvaćanja poziva sv. Franje Asiškog, L.I.E.F., 2005. ) bit će nam razumljivije ako ga protumačimo kao “nadopunu” molitve mladog Franje ispred Križa nakon što je primio poziv da popravi Crkvu.

Što bi u tom slučaju značilo? Naime, nakon što je primio poziv da popravi Gospodinovu kuću i nakon što je iskazao potpunu spremnost na to, Franjo traži veće sposobnosti kako bi nakon unutarnjeg prihvaćanja Božjeg poziva počeo i s njegovom životnom, stvarnom i praktičnom primjenom. Kao da mladi Franjo – u svom intimnom razgovoru s Bogom – kaže: “Rado ću učiniti ono što me ti tražiš, Gospodine, a ti mi pomozi da uspijem dobro razumjeti što mi ti govoriš i da to stvarno učinim”.

Pokušajmo i mi sastaviti molitvu

Nakon što smo razmislili o molitvi mladog Franje i o značenju koje je mogla imati u određenom trenutku njegova života, bilo bi dobro da sami sebe pitamo što nama danas može značiti moliti tim istim riječima. I za nas je, iako kratak, taj način molitve vrlo poučan:

• Stavlja nas pred lice Božje, podučavajući nas da je za ispravnu molitvu potrebno usmjeriti pogled prema Bogu i prepoznati neke crte njegova lica (“Svevišnji, slavni”, a zatim ćemo ga – sazrijevajući u molitvi – otkriti kao “svemoćnog, vječnog, pravednog i milosrdnog” ili kao “svevišnjeg, svemoćnog i dobrog” i kao “Našeg Presvetog Oca”).
• Stavlja nas pred lice Božje onakvima kakvi doista jesmo, s tamom u našim srcima i sa sjenama na duši koje su potrebne duhovnog svjetla da nas očisti, usmjeri i pomogne shvatiti što smo pozvani činiti u životu i od života.
• Stavlja nas pred lice Božje s temeljnim i bitnim zahtjevima za življenje istinskog kršćanskog života, a to su ispravna vjera u kulturi sebične vjere “učini po svom”, sigurno ufanje u vremenu koje zaboravlja ufanje i savršeno milosrđe u svijetu koji daje prednost savršenoj sebičnosti.
• Stavlja nas pred lice Božje s trajnim životnim i stvarnim usmjerenjem k življenju istinskog kršćanskog života, za što nam nije dovoljno samo razumjeti što Bog želi već je nužno oživjeti, učiniti i ostvariti ono što Bog od nas traži.

Ako uspijemo ući u duh ove kratke i jednostavne molitve, naučit ćemo pred Božje svjetlo staviti svoje planove i želje, prestat ćemo se Njime služiti u svrhu ostvarenja svojih ciljeva i naučit ćemo da je život otvaranje prema nepredviđenom i neočekivanom. Život je, dakle, otvaranje prema Božjem snu! I kada to shvatimo, možemo zasukati rukave i započeti popravljati Božju Crkvu.

Izvor: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split