Sluh je Božji dar. Kroz njega možemo uživati ​​u zvukovima prirode kao što su pjev ptica, šum lišća i mreškanje vode. Možemo doživjeti uzvišene melodije briljantnih skladatelja i poučne strofe svete crkvene glazbe. Možemo naučiti prodoran jezik psalama i temeljno učenje Evanđelja na misi te dobiti korisnu pouku, piše Greg Cook s portala Catholic Exchange.

Ali, kao i svi Božji darovi, sluh se može zloupotrijebiti ili “pogrješno odrediti”, rekli bi teolozi. Možemo zanemariti razborite granice i time fizički oštetiti svoje uši i/ili prihvatiti ono što ne slavi Boga: nezdrave savjete, bogohulnu glazbu, riječi povrijeđenosti, a ne ljubavi.

Andrea Piacquadio/Pexels

Naše je doba bučno doba. Tvrtke i uredi bez glazbe i televizije su rijetkost. Radnici na otvorenom često će puštati glazbu, a mehanički uređaji svih vrsta mogu emitirati štetnu buku. Sjećam se vremena kada sam, završavajući planinarenje na svoj rođendan, susreo mladu majku koja je krenula stazom sa svoje dvoje male djece i nosila prijenosni glazbeni uređaj koji je svirao neke pjesme. Roditelji bi prije svega trebali zaštititi sluh svoje djece. Oštećenje i gubitak sluha obično su i nepovratni. Pišem iz teškog iskustva. Nedavno sam bio kod audiologa i ona je potvrdila da je moja percepcija da se borim da čujem određene stvari stvarna. Povrh toga, imam tinitus — stalno zvonjenje u ušima — i to onemogućuje tiho razmišljanje. Nikada ne mogu samo gledati ptice u dvorištu bez te zvonjave ili jednostavno sjediti u tišini.

Sharon Waldron/Unsplash

Sveto pismo pruža mnoge primjere vezane uz sluh, osobito savjete da slušamo Božji glas kako bismo izbjegli katastrofu. Mojsije je upozorio Izraelce na njihov ispravan odnos s Bogom. “Mojsije sazva sav Izrael te im reče: “Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite.” (Pnz 5,1). Umjesto toga nisu poslušali, uvijek iznova. U godinama prije babilonskog progonstva, Izrael je išao svojim putem. “Gospodin je govorio Manašeu i njegovom narodu, ali oni nisu poslušali” (2. Ljetopisa 33,10). U Novom zavjetu većina je ljudi ignorirala Isusovo učenje. Ipak, apostoli su nastavili poslanje i prenosili Božju riječ. Kao što je sveti Pavao napisao Timoteju: “Što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.” (2. Timoteju 2,2). Kasnije upozorava svog duhovnog sina da se “Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti” (2. Timoteju 2,16-17). Ne samo da će brbljavci širiti svoja lažna i isprazna učenja, nego će imati spremne slušatelje koji odbijaju dobro za zlo: “Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.” (2. Timoteju 4,4-5).

Naš svijet zasićen bukom nudi mnoge mogućnosti da “slijedimo vlastitu maštu” slušajući ono što nije dobro za nas. Broj emisija, pjesama, videa, emisija, razgovora i podcasta umnožio se do golemih brojeva, i dok je dobar sadržaj svakako dostupan, količina osrednjeg ili jednostavno lošeg materijala uvelike nadmašuje one dobre. Iako (kao što će mnogi roditelji i supružnici potvrditi) oni koje volimo često nas naizgled ne slušaju. Zatim razmislite o ovoj izjavi oca Johna Zuhlsdorfa: “Demoni ne mogu čitati naše misli, ali imaju pristup našim sjećanjima. Štoviše, oni pamte ono što smo mi zaboravili. Neprijatelj može baciti prepreke na naš put duhovnog rasta držeći nas ometen našim sjećanjima… prošlih nezgoda, ozljeda i naših vlastitih grijeha.” Razmislite koliko ste pjesama, razgovora, predavanja, emisija itd. možda čuli u svom životu i razmislite o tome kako bi neprijatelj mogao upotrijebiti taj materijal protiv vas. Za mene je često glazba kamen spoticanja. Imam džuboks u glavi koji smeta molitvi, sudjelovanju na misi, kontemplaciji itd. Može li se reći da živimo u eri slušne proždrljivosti?

Govori, Gospodine; sluga Tvoj sluša!

Dakle, postoji li način za detoksikaciju od ovog preopterećenja? Iako može biti učinjena šteta, nikad nije prekasno prestati unositi zvučno smeće. Na isti način na koji neki ljudi poste od svojih telefona i računala, moguće je kloniti se onoga što nam golica uši. Moja župa dva ili tri puta godišnje ima dane sabiranja u kojima doživimo tiho malo povlačenje (ukupno oko sedam sati) samo u molitvi i duhovnim nagovorima svećenika koje možemo slušati. Ili, ako ste ljubitelj glazbe, odlučite slušati sakralnu glazbu. Postoje dobri katolički vodiči koji će vam pomoći da isključite buku i prigrlite tišinu.

Tišina/Unsplash

Dva mi odmah padaju na pamet. Dokumentarac “U velikoj tišini” naizgled je paradoks – film o duboko tihom životu, u ovom slučaju kartuzijanskih redovnika iz Grand Chartreusea. Zbog toga sam žudio za mirnijim mjestom za život. Tu je i knjiga Roberta kardinala Saraha iz 2017. Moć tišine: Protiv diktature buke. “Naš svijet više ne čuje Boga jer neprestano govori, razornom brzinom i glasnoćom, da ne kaže ništa”, piše kardinal Sarah. “Moderna civilizacija ne zna šutjeti” (56). Ili, kao što Catherine Doherty sažima u svojoj knjizi Molchanie iz 1982.: Iskustvo Božje tišine: “Šutnja je najviši oblik komunikacije”.

Boba Jovanovic/Unsplash

Kad bi mitski vremeplov bio dostupan za vrtnju, vratio bih se i pobrinuo se da mlađi ja nosim zaštitu za uši na poslu i u igri i da drastično ograničim slušanje rock glazbe. Međutim, stroja nema nigdje, a slušni aparati su vjerojatno u mojoj budućnosti. Ako ja kao muškarac stariji od šezdeset godina mogu dati ikakav vrijedan savjet, onda je to ovaj: zaštitite svoje uši, zaštitite svoj um i dobro ćete započeti u zaštiti svoje duše. Na taj način svatko od nas može odgovoriti na Božji poziv: “Govori, Gospodine; sluga tvoj sluša” (1. Samuelova 3,9).

Izvor: Catholic Exchange