Može li roditelj prenijeti vjeru koja nije živa u njegovom vlastitom srcu? Roditeljstvo u ovim vremenima zahtijeva svetost,, a svetost čini Božju prisutnost opipljivom. Kad je osoba sveta, njezinim djelima upravlja Bog.
Vrijedi se boriti za svetu nevinost dječjeg srca i duše. Nema većeg zadatka. Te se bitke moraju voditi u našem životu i u ovom svijetu sada više nego ikada. Ali postoji još izazovnija bitka s kojom se trebamo suočiti ako želimo zaštititi nevinost i svetost naše djece – ta bitka je protiv nas samih. To je skrivenija bitka. Malodušnost, ravnodušnost i mlakost u nama postaju kamen spoticanja vjere i spasenja naše djece. Dužni smo prepoznati i ukloniti ove zapreke za svoje vlastito dobro, ali i dobro drugih, onih najmanjih.
Svetost nas usmjerava Ljubavi koja služi, daje i živi u pouzdanoj nadi u Boga.
Dok o tome razmišljam čujem glas svete Majke Terezije u svom srcu prisjećajući se kako je posvuda naviještala da je svetost jednostavna dužnost – a ta je dužnost za sve. U ovim vremenima točnije bi bilo reći vitalna dužnost jer posljedice za našu djecu nisu samo da će postati mlaka ili manje kreposna nego što želimo. Ulozi su puno veći. Posljedice mogu biti smrtonosne za dušu, a ponekad i za tijelo. Roditeljstvo je, više nego ikad, ključna odgovornost, piše Catholic Exchange.
Roditeljstvo u ovim vremenima zahtijeva svetost,, a svetost čini Božju prisutnost opipljivom. Kad je osoba sveta, njezinim djelima upravlja Bog. Ona postaju kanal milosti, a ljubav kojom rezultira mijenja život supružnika i djece. Aktivna ljubav u domu povećava radost u svačijem srcu, i prije nego što shvatite, dom postaje utočište svjetla, radosti i mira za sve oko vas. Djeca žele biti tamo, a i njihovi prijatelji žele biti tamo. Ova vrsta svetosti nije stvar krute religioznosti koja ponekad može biti bezdušno pridržavanje pravila vjere. Umjesto toga, to postaje sveta poslušnost prožeta radošću ljubavi o kojoj je govorila sveta Terezija iz Kalkute. Svetost nas usmjerava Ljubavi koja služi, daje i živi u pouzdanoj nadi u Boga – u pouzdanju koje najviše prigrljuju naša djeca.
Ne možemo sačuvati čistoću i dobrotu naših mališana ako je ne sačuvamo u sebi. Težnja za svetošću poziva milost – život Božji u našim dušama koji nam omogućuje obavljanje nadnaravnog djela odgoja svete djece. To je poslanje koje većina ljudi jednostavno zanemaruje kao nešto previše obično da bi se smatralo pozivom. Ipak, osobna svetost u roditelju jedna je bitna misija koju je Bog odredio kada je svako dijete začeto – nešto dovoljno važno da bude vrijedno svestrane potrage.
Često smo poput stražara koji drijemaju na zidu, dopuštajući da naša djeca budu preobražena invazijom uvijek prisutnog neprijatelja. Sveti Petar piše: “Vaš protivnik, đavao, tumara uokolo poput ričućeg lava tražeći [koga] da proždere” (1. Petrova 5,8). Sveti roditelj vreba u zasjedi s budnošću i spremnošću za lava koji vreba njihovu djecu. Osobna svetost je strastveno sudjelovanje u otkupljenju naše djece. To je slavna bitka u koju se vrijedi upustiti! Gospu je Bog zadužio da neprijatelju satre glavu. Ona će biti vaš lav promatrač, a snaga Krvi i Vode bit će vaše oružje – krunica i misa iskreno prigrljena u srcu. Stvoreni smo za ova vremena i za svetost koja je bitna za ovakvu vrstu roditeljstva. Stvoreni smo za ovu bitku. Stvoreni smo za ovu pobjedu!
Kako bilo koji roditelj može prenijeti vjeru koja nije živa u njihovim vlastitim srcima?
Evanđelje nam govori: „Tada mu dovedoše djecu da položi ruke na njih i pomoli se. Učenici su ih prekorili, ali je Isus rekao: ‘Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer takvih je kraljevstvo nebesko.’ Položivši na njih ruke, ode” (Matej 19,13–15). Kako su djeca mogla susresti Isusa da nisu dovedena k Njemu? I zašto bi roditelji tražili Isusov blagoslov za svoje dijete ako se u vlastitom susretu nisu uvjerili u duboku vjeru u Njega? Osobna svetost dovodi roditelja do povećane ljubavi i želje za sakramentima, za tim susretom s Kristom koji sve mijenja. Svaki roditelj koji posjeduje ovu ljubav može zatim izliti tu Kristovu ljubav na svoju djecu. Ljubav rađa ljubavlju.
Kao katolički pisac za djecu, zagovornik sam davanja knjiga koje nadahnjuju vjeru u ruke roditelja kako bi im pomogli u njihovoj tako važnoj misiji prenošenja vjere. Čvrsto vjerujem da bi knjige o Bogu trebale biti što ljepše. Lijepa umjetnost pomaže u usađivanju riječi vjere u srca djece.
Između mnogih drugih stvari, katoličke knjige za djecu mogu pomoći roditeljima da prenesu vjeru svojoj djeci – ali kako bilo koji roditelj može prenijeti vjeru koja nije živa u njihovim vlastitim srcima? Kao što propisuje sigurnost zrakoplova, kada je let opasan, roditelji prvo moraju staviti vlastitu masku za kisik. Prvo primijenite Kristov pojas za spašavanje na sebe, a onda ćete moći podijeliti taj pojas za spašavanje sa svojim djetetom.