Jeste li ikada izgubili nešto zaista vrijedno? Ako jeste prisjetite se kakav ste imali osjećaj u tome trenutku. Meni se ponekad dogodi da izgubim ključeve. Znate kako to ide. Krenete negdje, već kasnite i ne možete pronaći ključeve. Srce ti počinje lupati i što tada radimo? Doslovno ćemo pretresti kuću, zar ne? Ništa nije važnije u tom trenutku nego pronaći taj ključ. Onda, kako se osjećamo kada ga pronađemo? Vjerujem da bismo tada najradije poskočili od radosti jer u tome trenutku nema većeg veselja.

U današnjem evanđelju Isus nam govori o nečemu što je izgubljeno i pronađeno. Govori o tri prispodobe. Sve tri prispodobe imaju isti završetak. Jeste li primijetili da sve one završavaju zabavom, odnosno slavljem. Prema tome prva poruka današnjeg evanđelja koju možemo ponijeti svojim kućama, a koja nam je danas itekako potrebna je ta da naš Bog voli zabavu, on voli slavlje. On se želi veseliti zajedno s nama. Međutim, mi smo ponekad u iskušenju da Boga ne trebamo onda kada nam je dobro i kada ide sve po našim planovima. Tada ćemo Boga staviti negdje u rezervu, na čekanje. Nego kada trebamo Boga? Onda kada nam nešto treba, kada smo u nekom problemu, kada osjećamo da više sami ne možemo. Nije li da u takvim trenutcima pristupamo Bogu kao aparatu za ispunjenje svojih želja. Bog želi čuti naš vapaj, našu potrebu i poteškoću, ali jednako tako želi da ga dovodimo i u svoje radosti, u svoj uspjeh, u svoje planove. Na jednome sam mjestu pročitao misao koja kaže povedi Isusa sa sobom kada ideš na posao, kada se igraš, kada se zabavljaš… Ispričaj Isusu vic i zajedno se smijte. Mislim kako ponekad Boga doživljavamo kao strogog starca koji kao da se ne raduje s nama. No, današnje prispodobe govore o tome da naš Bog voli zabave, zato ga povedi i u svoje radosti, jednako kao i u svoje tjeskobe i brige.

Drugo, što učimo o Bogu jest to da je Božja ljubav luda. Dok razmišljamo o ovim prispodobama koje je Isus izrekao možda bismo na prvu mogli ostati zbunjeni. Možda se možemo pitati koji bi to pastir ostavio 99 ovaca i otišao tražiti onu jednu koja je izgubljena. Ne izlaže li ovih 99 opasnosti? Ne bi li pastir bio neodgovoran? Jednako tako, koja bi to žena pretresla kuću zbog jedne drahme i kada ju nađe potrošila gotovo sve na zabavu jer je pronašla tu drahmu. Potrošila bi gotovo više nego što je vrijednost te izgubljene drahme. Ili pak, otac u ondašnje vrijeme koji drži do sebe ne bi potrčao i zagrlio svoje dijete koje ga se odreklo. Mlađi sin je svojim stavom rekao ocu: Oče, ti si za mene mrtav. No, što ovaj otac čini? On trči pred njega, s radošću ga prima i priređuje veliku gozbu. Kroz ove tri prispodobe Isus daje odgovor farizejima i pismoznancima koji su mrmljali protiv njega jer se druži s carinicima i grešnicima. Isus govori da to čini zbog toga što je Bog ludo zaljubljen u grešnika, u čovjeka.

Svi smo mi grešnici. Imamo iskustvo grijeha, znamo da nas grijeh čini izgubljenima. Isus nas poučava da kada je nešto vrijedno izgubljeno, ono zaslužuje da se pronađe. Vidite, farizeji i pismoznanci su otpisali carinike i grešnike. Oni su ih držali kao dno društva, kao da ne zaslužuju Božju ljubav. Možda smo nekada skloni tome da poput farizeja i pismoznanaca lijepimo etikete na druge, kritiziramo ih, imamo neke predrasude o njima. Mislit ćemo kako Božja ljubav prema nama ovisi o našoj sposobnosti da budemo dobri, da činimo pravu stvar. Međutim, ako bismo gledali na takav način, bismo li mogli reći da zaslužujemo Božju ljubav? Čini mi se da ne. Božja ljubav je dar, to je milost.

Bog nas ne etiketira. Bog nas ne gleda i ne kaže „bogati“, „siromašni“, „dobri“, „loši“, a zatim nas strpa u veliku košaru s tom etiketom. Bog gleda svakoga od nas i kaže: Moj si, i lud sam za tobom.“. Neki od vas možda sjede ovdje i osjećaju se poput mlađeg sina. Osjećate se etiketirano i odbačeno. Ako ste tu, nadam se da možete vidjeti Boga Oca kako vam trči u zagrljaj kako bi vas zagrlio i izljubio. S druge strane, možda ovdje među nama ima onih koji lako etiketiraju. Isus nas želi izazvati da pokušamo usvajati Božju logiku ljubavi koja je luda ljubav jer trči za čovjekom koji je ranjen i prljav i to mu ne smeta da bi nas zagrlio. Isus ne traži od nas da se okupamo prije nego što dođemo u njegov zagrljaj, već je njegov zagrljaj onaj koji nas čisti i povija naše rane. Bog traži sve nas izgubljene i priređuje zabavu. Neka nam ovaj tjedan bude izazov kako bismo mogli nasljedovati Boga u radosti, slavlju i ludoj ljubavi koja gori za drugoga.