Budi dio naše mreže

Biblijskom pričom o Stablu Života i Stablu spoznaji dobra i zla autori videa koji vam donosimo u nastavku teksta povlače paralelu s novim Stablom Života-Isusom Kristom. Jesmo li svjesni uloge u donošenju plodova u svom životu i životu ljudi oko nas? Koje je to stablo u kojem imamo participirajuću ulogu?

/ bg

U čemu je posebnost Stabla Života? Ono predstavlja Boga, njegovu stvarateljsku snagu za sve ljude. Prva Božja zapovijed upućena ljudima u vrtu je da jedu plodove sa svakog drveta, uključujući i ovo. Što bi značilo da na neki način participiraju u Božjem životu. Onaj koji pojede plod s ovoga stabla imat će život vječni.

S druge strane, postoji i drugo stablo. Ono se naziva Stablo spoznaje dobra i zla. Bog je rekao da će konzumacija ploda s ovoga stabla biti ubojita za onoga koji ga kuša. Kušajući ga, čovjek na svijet gleda svojim očima, iz svoje perspektive odlučuje što je dobro, a što nije. Ako čovjek pojede plod sa Stabla spoznaje dobra i zla, to ga dovodi do prekida odnosa, veza, do nasilja i u konačnici do smrti.

Možda nam se nekad čini da je taj zahvat smrti toliki da nemamo snage oduprijeti mu se. Ima li razloga za nadu?

Oba stabla izgledaju lijepo, ali jedno je „krivo”. Ljudi su jeli plod upravo s „krivog” stabla. Posljedica je izgnanstvo iz raja. Postavlja se pitanje: Može li se itko vratiti natrag k Stablu Života?

Kasnije se u Bibliji spominje čovjek po imenu Mojsije koji je upoznao Boga u gorućem grmu na vrhu planine. Bog mu je tada rekao da stoji na svetom tlu. Ta biljka na planini isijavala je Božju snagu baš kao i Stablo Života. Bog je rekao Mojsiju da dovede ljude na planinu kako bi s njima uspostavio prijateljstvo, savez. Ako žele savez, moraju izabrati između pravoga Boga i svojih, lažnih bogova. U ovoj priči, narod je dao vjernost idolima-lažnim bogovima.

Priča se dalje nastavlja generacijama za generacijama naroda koji odabiru svoje bogove i postavljaju ih na vrhove planina, kao prelijepa stabla. Ta prelijepa stabla su lažnoga sjaja koja vode ljude do samouništenja, egzila i smrti. Možda nam se nekad čini da je taj zahvat smrti toliki da nemamo snage oduprijeti mu se. Ima li razloga za nadu?

Isus je ljudima ponudio novi izbor: život ili smrt. Ovaj put ne samo da su izabrali smrt, nego su i napali onoga koji predstavlja jedini i pravi život.

Uzmimo sada priču o Isusu. Isus je došao na svijet kako bi objavio vječni život u Bogu Ocu još jednom, ali kroz njega samoga. Isus sebe poistovjećuje sa Stablom Života. Tvrdio je da je on ta loza, trs koji dovodi živoga Boga u živote ljudi.

Isus je to novo Stablo Života čiji plodovi daju život. Pozvao je ljude da mu vjeruju i da će ih on „transformirati”. Isus je prokazao koliko su ljudi korumpirani, koliko vole lažna stabla života. Isus je ljudima ponudio novi izbor: život ili smrt. Ovaj put ne samo da su izabrali smrt, nego su i napali onoga koji predstavlja jedini i pravi život. Isus je uzdignut na vrh brda gdje je umro na križu. Križ je tužan i nasilan rezultat onoga što ljudi vide kao dobro u svojim očima, iz svoje perspektive. Stablo Života svladano je snagom smrti.

No, iako se tako čini na prvu, Isus je rekao da je on sjeme Božjega života, da će umrijeti i biti pokopan te da će izrasti u biljku, odnosno stablo koje donosi obilat plod. Kako bi pobijedio smrt, Isus je morao kroz nju proći. I sada novo Stablo Života stoji pred svima nama. Možemo od njega jesti, ali moramo proći kroz smrt poput Isusa dopuštajući da svučemo sa sebe odijelo smrti i obučemo se u novog čovjeka. Isus je rekao da je on trs, a mi loza. Ne samo da jedemo od toga novoga Stabla Života imamo i udjela u njemu. Pomažemo mu u donošenju plodova tako da se njegova ljubav i život šire kroz nas do drugih ljudi. Tako da biblijska priča završava u novom vrtu. Taj vrt je hram u čijem središtu se nalazi Stablo Života koje liječi i donosi život svima koji konzumiraju njegove plodove.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja