Prva „O antifona“ pjeva se 17. prosinca, a govori o Mudrosti Svevišnjega koja dolazi među nas. Tekstovi „O antifona“ pozivaju na radosno iščekivanje Mesije te opisuju mesijanske atribute od postanka svijeta do rođenja Isusova, a pjevaju se u Večernjoj liturgiji časova od 17. do 23. prosinca.
O Sapientia
„O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš, i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas, da pravi put nam pokažeš!“
Mudrost je važan element Starog zavjeta i smatra se Božjom odlikom te da sama izvire iz Boga, piše Juniorat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Stari zavjet ide čak toliko daleko da nekad izgleda da je mudrost zasebna osoba koja sama progovara o sebi: „Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje“ (Izr 8, 22 – 23).
Tekst antifone može se usporediti s početkom Evanđelja po Ivanu u kojem uspoređuje Isusa Krista s Vječnom Riječi: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1, 1. 14).
Izaija opisuje onog koji ima doći, koji je pun mudrosti: „Na njemu će duh Gospodnji počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju“ (Iz 11, 2 – 3).