Stanovnik malog primorskog mjesta Bouar kontaktirao je svog župnika fra Fereza Tawka i lokalnog majora kako bi zatražio dopuštenje da nastavi sa svojim zahtjevnim planom stvaranja goleme plutajuće krunice, prenosi Katolički tjednik.

Nakon što je dobio zeleno svjetlo, pobožni katolik angažirao je obitelj i prijatelje da mu pomognu. Nije to bio lak podvig.

„Mjesec dana sam razmišljao o tomu koje materijale koristiti – drvo ili pjenu? Kako bih mogao osigurati oblik krunice od promjenjivih struja? Srećom, Božja providnost olakšala je stvari“, istaknuo je.

Krunica je dugačka impresivnih 100 metara te je koristio bijele plastične galonske vrčeve za Zdravomarije i plave za Očenaše. Završena je velikim drvenim križem.

Sater je tada uporabio svoje vještine plivanja kako bi pričvrstio krunicu na mjesto. Zaronio je i užetom privezao kuglice za stijene u moru kako ne bi otplutale. Zahvaljujući tomu, krunica je ostala gdje ju je postavio unatoč promjenjivim plimama i osekama.

Međutim, otišao je i korak dalje. Pobrinuo se da se krunica vidi i noću te je postavio rasvjetna tijela u novo vjersko obilježje.

Nažalost, zbog nemirnih voda krunicu je morao vratiti na obalu na neko vrijeme, ali nadamo se da će se uskoro ponovno naći u moru.

U međuvremenu je župnik Tawk ispričao kako se krunica pokazala ujedinjujućom snagom u zajednici. „Okupili smo župljane na misnom slavlju uz zahvalu našoj Blaženoj Majci. Ovo nastojanje simbolizira našu istočnokatoličku pobožnost prema Mariji. Sama zrnca krunice gube svoje značenje. Kao vjernici katolici, mi smo ta zrnca i naša zajednica nas povezuje kroz udarne valove života“, poručio je svećenik.