Taj je dan Isus iskoristio da bi poručio svojim učenicima da mu je nebeski Otac dao svu vlast na nebu i na zemlji – tako da oni budu sigurni da vrše volju Božju, kad slušaju i vrše Isusove zapovijedi. Odmah nakon toga Isus nam daje i svoju posljednju zapovijed, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju _{(Mt 28, 16-20):}

Pođite i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

Dakle, jasno se vidi da su te posljednje Isusove riječi njegova svojevrsna oporuka, njegova posljednja želja, koju bezuvjetno treba izvršiti.

Foto: Petra Abičić

Pa ipak Isus nije htio da njegova posljednja riječ bude zapovijed, nego obećanje. Budući da je on neizmjerno ljubio svoje učenike (i sve nas!), on im je prije svoga konačnog rastanka od njih dao i jednu veliku, snažnu i trajnu utjehu:

Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.

Zašto im je Isus rekao te riječi?

– Prije svega da bi ih utješio, jer su bili jako ražalošćeni, zato što on odlazi od njih i neće ga više vidjeti. A potom i zato da bi ih učvrstio i da bi im dao hrabrost i sigurnost da oni nikad neće ostati sami i da se ne boje da neće moći ispuniti Isusovu zapovijed.

Zaista, oni neće biti glavni djelatnici na zadatku naviještanja Evanđelja. Oni će biti samo više-manje prikladna sredstva u Kristovoj ruci.

Isus Krist je spasio svijet.

Također Krist i navješćuje radosnu vijest o spasenju svijeta – ali se želi poslužiti i ljudima koji u njega vjeruju i koji ga ljube, kako bi na taj način lakše približio Božju riječ ljudima, koji se tom riječju pozivaju na spasenje.

To Isusovo obećanje da će on, iako na nevidljiv način, biti uvijek sa svojim učenicima, sa svojim apostolima i misionarima, kršćanima uvijek daje snagu, hrabrost i sigurnost, da je njihov Bog među njima i da ih nikad ne napušta, nikad ih ne ostavlja same, ne ostavlja ih siročad, nego živi s njima i surađuje s njima.

Štoviše, još bolje bi bilo reći: Isus djeluje, a njegovi učenici surađuju s Njime, budući da je Isus glavni djelatnik, a mi smo samo njegovi pomoćnici.

Uza sve to, kad je Isus uzišao na nebo, njegovi učenici nisu mogli odvojiti oči od neba, iako više nisu vidjeli Isusa.

Trebalo je da dođu Božji anđeli i da im reknu neka idu u Jeruzalem i vrše njegove zapovijedi, jer će Isus u svoje vrijeme opet doći, kao što su ga vidjeli kako uzlazi od njih, kako čusmo u prvom čitanju _{(Dj 1, 1-11).}

Mi znamo i vjerujemo da će nam Isus opet doći na svršetku svijeta, ali je i nama potrebna Božja pomoć, da bismo mogli živjeti onako kako znamo i vjerujemo da treba. Zato sv. Pavao apostol u drugom čitanju _{(Ef 1, 17-23)} moli za nas, da nam Bog dadne Duha mudrosti i objave da spoznamo Boga – jer bez svjetla Duha Svetoga ne možemo upoznati Boga.

Stoga, živimo uvijek u svjetlu ove svetkovine, sa živom nadom i radosno, jer je uskrsli Isus uvijek s nama – i ovdje na zemlji, sve do svršetka svijeta, a i na nebu zauvijek. Amen.

Izvor: Svjetlo riječi