Raspelo predstavlja lik raspetog Krista, koji je na mukama na drvu križa izdahnuo i naklonio glavu, dok mu se tijelo, kao mrtav teret, počelo savijati u koljenima. Riječko je raspelo izrezbareno u drvu oko godine 1300. u nekoj umjetničkoj radionici u Njemačkoj, na Rajni ili u Vestfaliji. Odatle je došlo u Rijeku da bi ondje, izloženo na javnom mjestu, bilo stoljećima čašćeno.

Čudotvorno raspelo iz katedrale sv. Vida u Rijeci predstavlja najvažniji srednjovjekovni spomenik koji taj grad ima.

Dana 14. listopada 1712., prije gotovo 311 godina, raspelo je u svečanoj procesiji preneseno u crkvu sv. Vida i postavljeno na glavni oltar, a zatim, od godine 1659., na oltar sv. Ignacija u novom sv. Vidu. Isusovci su širili i unaprijedili pobožnost prema tom raspelu, a tiskali su i njegovu sliku u bakrorezu.

Uz raspelo je vezana i jedna legenda

Godine 1296. pod trijemom sv. Vida nekoliko riječkih građana je kockalo. Jedan od njih, Petar Lončarić, možda pripit, a razjaren što je u hazardnoj igri kockajući sve izgubio, teško je opsovao i svetogrdno bacio kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo svetogrdna ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Tako nam priča riječka legenda.

Glas o čudesnom događaju začas se razglasio po gradu, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno, počelo još više častiti. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom “Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227.” (Ovim je kamenom bio udaren Raspeti 1227. godine).

Teško je reći je li riječ o romaničkom ili gotičkom Kristu.

Stilska neodređenost, ali vjersko bogatstvo

Izostanak tipičnih stilskih obilježja predmet je neslaganja oko stilskog određenja pa je teško reći je li riječ o romaničkom ili gotičkom Kristu. Majstor ili radionički krug koji je moguće izradio raspelo, također je nepoznat. Znanstvenici su zaključili kako nije riječ o iznimno kvalitetnom djelu, nego je raspelo najvjerojatnije uradak drvodjelca.

Vrijednost ovog raspela više je vezana uz liturgijski prostor, praksu čašćenja, predaju i lokalne povijesne crtice.

Ne smije se zaboraviti da prikazi raspeća predstavljaju okosnicu kršćanske umjetnosti, a ovo raspelo smještamo u srednjovjekovlje kada je ono imalo iznimnu ulogu u životu vjernog puka. Čudotvorno raspelo iz katedrale sv. Vida u Rijeci, bez obzira na sve, predstavlja najvažniji srednjovjekovni spomenik koji taj grad ima. Zbog toga je prije nekoliko godina oživljena i Bratovština Čudotvornog raspela.