Obitelj

Rođena je 1. veljače 1566. u Parizu. Otac joj je bi Nikola Avrillot, gospodar Champlâtreauxa, a majka Marija L’Huilier. Na krštenju je dobila ime Barbara.

Obitelj Avrillot ubrajala se među najodličnije u Parizu, a za vrijeme hugenotskih sukoba pristajala je odlučno uz katoličku vjeru i stranku.

Bilo je to doba vjerskih ratova između kalvinističkih hugenota i katoličke stranke, koja se od godine 1576. poče nazivati „Liga“. Barbara je odrasla u jeku strašne „bartolomejske noći“, u kojoj je 1572. godine nad hugenotima Francuske izvršen pokolj.

Odgoj

Barbara je kao djevojčica bila primjena na odgoj kod klarisa u Longchampu. Klarise su kontemplativne redovnice koje žive u strogoj klauzuri.

Odgoj klarisa bit će za Barbarinu budućnost od velikog značenja.

Pomoći će joj da stekne razumijevanje kršćanskih istina i da provodi i proživljava dublji vjernički život.

Tako je za svoju prvu pričest kod klarisa, u dobi od 12 godina, bila vrlo dobro pripremljena. Primanje svete pričesti ostavilo je u njenom srcu duboke tragove.

Bio je to za nju doživljaj koji nikada neće zaboraviti. U samostanu se osjećala kao da je „na svom“ i najradije je htjela postati redovnica.

bl. Marija od Utjelovljenja/ Foto: karmel.hr

Brak

No njezini roditelji imali su druge planove za nju.

Morala se udati sa 16 godina i postati madame Acarie.

Iako se udala preko volje, Barbara je u 30 godina bračnoga života bila uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima.

Kroz te je godine učila kako se svetost može postizati i izvan samostana.

U tom joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio.

Redovnički poziv

U jesen 1601. čitala je duhovne spise sv. Terezije Avilske, koji su je tako snažno zahvatili da je odlučila njezinu redovničku obnovu Karmela uvesti u Francusku.

Počela je skupljati zvanja za takav način života pa je uz pismeno odobrenje Klementa VIII. od 13. studenoga 1603. sagradila u Parizu prvi samostan bosonogih karmelićanki. Duhovno ih je vodio njezin rođak, a kasnije kardinal Petar de Berulle.

Barbara je surađivala na tome da su se otvorili slični samostani i u Pontoiseu, Dijonu i Amiensu.

Među bosonoge karmelićanke stupile su i njezine tri kćeri.

Jedna je od njih – Margareta – imala je tek 15 godina. Godine 1613. razbolio se Barbarin muž. Ona ga je brižno dvorila i nije se udaljavala od njegove bolesničke postelje sve dok nije umro smrću pravednika. U žalosti za njim utješila se prosvjetljenjem odozgor da se spasio.

Sada je bila slobodna od svih spona ovoga svijeta da ispuni svoju želju iz mladosti, stupi u Karmel i postane karmelićanka.

bl. Marija od Utjelovljenja čita spise sv. Terezije Avilske / Foto: karmel.hr

S. Marija od Utjelovljenja

Prije nego je stupila u karmelićanski samostan u Amiensu, jedan je njezin suvremenik zabilježio „da se ništa značajnije za slavu Božju nije poduzimalo, a da se o tome nije prije s njome razgovaralo i savjetovalo“, piše karmel.hr.

Za nju su se „otimali“ novi karmelićanski samostani, ali ona je izabrala najsiromašniji od njih, onaj u Amiensu.

Obukla je redovničko odijelo 7. travnja 1614. uzevši ime Marija od Utjelovljenja.

Kao redovnica bila je na pobudu svim sestrama jer je uvijek bila spremna obavljati najniže poslove, bilo u kuhinji, bilo drugdje, bilo dvoreći bolesnice. Veoma je ljubila redovničko siromaštvo.

Iako je bila od Boga obdarena velikim duhovnim darovima, ostade ponizna, jednostavna, smatrajući da je vršenje običnih svakidašnjih dužnosti najbolji put prema Bogu.

Iz zdravstvenih razloga pozvana je 7. prosinca 1616. u samostan u Pontoise, gdje je nakon duge i mukotrpne bolesti sveto preminula 18. travnja 1618.

Blaženom ju je proglasio 5. lipnja 1791. papa Pio VI.

Pisma

Iza sebe nije ostavila nikakva spisa, osim nekoliko pisama. No, sama je bila živa knjiga savršene ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Njezin kasniji životopisac dr. Duval jednom ju je nenadano sreo, a o tome je susretu zapisao ovo:

Njezino je lice bilo tako svijetlo i tako sjajno da sam gotovo oslijepio.

Bilo je to svjetlo od vatre ljubavi koja ju je izgarala. To može shvatiti samo onaj koji shvaća što je ljubav.

Marija od Utjelovljenja, još dok je bila madame Acarie, ljubila je Boga iznad svega i zato je već tada govorila:

„Da budemo dostojni Boga, moramo se osloboditi svih drugih stvari i potpuno se podvrgnuti Njegovoj volji.“

U tome je bio i sav njezin život, a zato je i bio tako plodan dobrim djelima i u svijetu i u samostanu.