Pater Perica ovu važnu službu preuzima od patera Tvrka Baruna koji je u posljednjih šest godina postao sinonim za zagovaranje potreba i prava svih prisilno raseljenih osoba te borac za dostojanstvo, ljudstva prava i prihvaćanje, posebice izbjeglica kojima je, zajedno s kolegama iz Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, ali i diljem svijeta, posvećeno služio, koje je pratio i zagovarao na njihovom putu integracije u hrvatsko društvo, piše Vatican News.

U razgovoru kojim se predstavio široj javnosti pater Perica, koji je prije no što se pridružio isusovcima te školovao u Zagrebu i Rimu, u rodnoj Rijeci radio u odvjetništvu, istaknuo je kako je pandemija virusa COVID-19 naizgled sve zamrznula u prostoru i vremenu, pa tako i migrante i izbjeglice. Uklonila ih je s radara interesa javnosti i učinila im teže dostupnima njihova prava. Mnogi su pritom, kako upozorava i papa Franjo, ostali izolirani i dodatno zaboravljeni u nehumanim uvjetima u raznim prihvatnim centrima, posebice u Grčkoj, gdje boravi velik broj djece bez pratnje u uvjetima koji su ispod razine ljudskog dostojanstva. Vijesti o utopljenima u Mediteranu i u našim rijekama više nas toliko ne šokiraju, a trenutno je suspendiran i program preseljenja, koji je bio jedini legalan način dolaska izbjeglica na europsko područje, podsjetio je pater Perica. Rekao je i kako je, s druge strane, ova situacija, u kojoj je trebalo znati improvizirati i pronalaziti brza i konkretna rješenja, pokazala važnost civilnog sektora, koji je prilagodljiv i fleksibilan.

Most između izbjeglica i lokalnih zajednica.

Velik je broj raseljenih na našim prostorima, a podaci koje spominje UNHCR na svjetskoj razini upravo su zastrašujući. No, procjenjuje se da će te brojke u budućnosti biti i veće. Tome će najviše pridonijeti globalno zatopljenje, koje će mnoge krajeve učiniti nepogodnima za život. Uz to i ekstremno siromaštvo, koje je ova pandemija već sada učinila još vidljivijim.

Pater Perica je naglasio kako je stvarnost migracija dinamična, pa tako i brojevi o kojima bismo mogli govoriti značajno osciliraju na tjednoj bazi, no Isusovačka služba za izbjeglice se trudi pratiti tu dinamiku i stalno kreirati nove projekte u skladu s potrebama. Trenutno je od zemalja u regiji kojima djeluju najdinamičnija situacija u BiH, gdje je oko 10 tisuća izbjeglica i migranata. Glavni im je zadatak ondje prevođenje i medicinska pomoć. U Srbiji su koncentrirani na maloljetnike bez pratnje, za koje vode kuću integracije, dok na Kosovu pružaju razne usluge u tamošnjim prihvatnim centrima. U Hrvatskoj je referentna točka djelovanja Centar za integraciju izbjeglica SOL u Zagrebu, koji se svakodnevno brine za sve koji pokucaju na vrata – kako za izbjeglice, tako i za građane koji se žele uključiti u rad organizacije, pružiti podršku, ali i pronaći odgovore na pitanja koja ih muče u vezi s migracijama i izbjeglicama.

U Isusovačkoj službi za izbjeglice nastoje biti veza između izbjeglica i lokalne zajednice, most između njih i gradova koji ih primaju, ali i državnih institucija i drugih organizacija. U suradnji s njima organiziraju programe prekvalifikacije i zapošljavanja izbjeglica uz učenje hrvatskog jezika. Uvijek su tu i brojni volonteri kao podrška u učenju. Koncentriraju se na deficitarna zanimanja, čime se olakšava zapošljavanje, a ujedno pokazuje kako migranti mogu pomoći u ekonomskom prosperitetu društva.

Pater Perica se u ragovoru za Slobodnu Dalmaciju dotaknuo i pitanja europskog identiteta. Podsjetio je kako s raznih strana čujemo zabrinutost glede budućnosti europskog identiteta. Mnogi smatraju da će ga migranti svojom kulturom, religijom i navikama nepovratno deformirati. Pater Perica osobno vidi osnove za tu zabrinutost i baš zato drži genijalnim postojanje Isusovačke službe za izbjeglice, organizacije kršćanskog predznaka koja se brine o izbjeglicama i svim prisilno raseljenim osobama.

Dok ljubimo čovjeka europski identitet je na sigurnom.

Rekao je da, ako se složimo da je kršćanstvo, uz grčku filozofiju i rimsko pravo, u temelju europskog identiteta, onda smo najspokojniji ako brigu o očuvanju tog identiteta ostavimo upravo tim fundamentima. Isusovci su bili prvi koji su stvarali kulturne veze između Europe s jedne, te Azije i Sjeverne i Južne Amerike s druge strane. „Mislim da je rad JRS-a danas nastavak te tradicije, gdje opet želimo ono najbolje što imamo podijeliti s drugima i od njih primiti ono što nas može oplemeniti. Kao i onda, i danas je to težak pothvat. Nekada smo imali mnoštvo misionara mučenika koji su nerazumijevanje svojih nakana platili životom. Danas naše kršćansko čovjekoljublje također nerijetko biva izvrgnuto ruglu ili pak zloporabi. No, mi drugog izbora osim čovjekoljublja nemamo, i dok je tako, europski je identitet na sigurnom“, smatra pater Stanko Perica.

Zaključio je kako migracije danas trebamo prihvatiti kao dio života te ojačati mehanizme integracije kako bismo migracije učinili zamašnjakom ne samo ekonomskog rasta, nego rasta društva u cjelini, rasta u kapitalu humanosti, empatije i benevolentnosti. Ako pak ostanemo inertni i pasivni, upozorava nas pater Perica, povijest nas uči kako migracije redovito postanu zamašnjakom populizma, jer nikoga nije lakše optužiti za vlastiti neuspjeh nego stranca.