Zloporaba slobodne volje, iako primamljiva u početku, odvodi čovjeka od našeg nebeskog Oca, koji je izvor onoga što je istinito, lijepo i dobro. To odvajanje – predvidljivo,  donosi sramotu i patnju. Patnja zbog naših grijeha nije isto što i pokora ili križevi koji mogu biti sredstvo za posvećenje. Ne, patnja koja je posljedica našeg osobnog grijeha je ona koja je predokus pakla, a koju bismo trebali izbjegavati i osloboditi je se za života. To je patnja koju možemo i trebamo izbjeći, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Foto: Pexels/Mohamed Abdelghaffar

Vrsta patnje koja može biti posvećujuća dolazi izvan naše kontrole i povezana je s grijehom na široki način – sa zlom u svijetu općenito za razliku od patnje uzrokovane našim vlastitim grijehom koja dolazi iz naše unutrašnjosti i povezana je s grijehom na poseban način – kroz našu vlastitu sklonost ka zlu.

Otac, ako je vođen svojim strastima i porocima, nije slobodan donositi moralne odluke u skladu sa svojim pozivom duhovnog i tjelesnog zaštitnika svoje obitelji. To ima užasne posljedice na živote njegove žene i djece, s obzirom na to da je Božja volja da otac vodi svoju obitelj u Nebo.

Bog, naš Otac i Stvoritelj, dobro poznaje našu ljudsku narav. Stoga je čovjeku u srce stavio prirodni zakon i dao nam moralni kodeks u Deset zapovijedi i vječna učenja Katoličke Crkve da nas vode do Neba. To nisu zadiranja u našu slobodu, već sigurni vodiči koji će nas držati podalje od opasnosti, jer odbacivanje tradicionalnog katoličkog učenja stvara vakuum koji đavao silno želi ispuniti svojom tiranijom. Ova tiranija uzrokuje veliku patnju duši, koja treba biti s Bogom cijelu vječnost.

Đavao nedvojbeno razumije autoritetnu strukturu obitelji. Pokušat će izopačiti obitelj tako što će duhovno oslabiti oca.

Tradicionalno se Crkva na zemlji nazivala Vojujućom Crkvom. Ovaj je izraz bio razborit podsjetnik katolicima da smo u ratu s đavlom, tijelom i svijetom. Ishod tog rata će odrediti gdje ćemo provesti vječnost. Nažalost, u moderno doba ovaj prikladan opis je izbjegavan, jer se nužnost borbe za vlastito spasenje smatra zastarjelim pojmom iz neprosvijećenog vremena. Međutim, oprez nalaže da ponovimo opomenu svetog Pavla koji govori crkvi u Filipima, „…sa strahom i trepetom radite za vlastito spasenje“ (Fil 2, 12).

Immenrae_ Đavao kuša Isusa/Public Domain

Borba

Svatko od nas ima neprijatelja svoje duše čiji je modus operandi razjasnio sveti Petar kada je izjavio da „protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre“ (1 Pt 5, 8). U kulturi koja općenito negira nadnaravno, a posebno duhovno „ratovanje“, neprijatelj naših duša ulazi u otupjelo i komatozno okružje.

Odbacivanje tradicionalnog katoličkog učenja stvara vakuum koji đavao silno želi ispuniti svojom tiranijom. Ova tiranija uzrokuje veliku patnju duši, koja treba biti s Bogom cijelu vječnost.

Ako ste muž i otac, onda Sotonu zanima vaša duša i duše vaše obitelji. Jer nedvojbeno razumije autoritetnu strukturu obitelji. Pokušat će izopačiti obitelj tako što će duhovno oslabiti oca.

Otac i sin / Foto: Pixabay

Dakle, moramo se boriti ili će posljedica suradnje sa zlom biti bijeda i robovanje grijehu u ovom životu i vječno prokletstvo u budućemu.

Prezreti Neprijatelja

Da bismo se borili učinkovito, a ne mahnito i besciljno zamahivali, kao što je sveti Petar učinio sa svojim mačem u Getsemaniju, moramo poznavati taktiku našeg neprijatelja. Bez znanja o neprijatelju naših duša, neprijatelju koji nikad ne spava, postajemo lak plijen.

Uobičajena đavlova aktivnost napada ju kroz iskušenje. Sveti Grgur Veliki je rekao da su tri faze kušnje sugestija, oduševljenje i zatim pristanak. Iskušenje i pad Eve poučni su za one koji se žele oduprijeti iskušenjima Stare Zmije. Lucifer je sugerirao Evi da neće umrijeti, ako pojede plod s Drveta spoznaje dobra i zla, nego će postati poput Boga. Kako? Mogla bi razlikovati dobro od zla.

Umjesto da zaštiti svoju ženu od iskušenja palog anđela i održi red koji je Bog postavio u Edenskom vrtu, on prihvaća plodove od svoje žene, znajući posljedice neposlušnosti Božjem autoritetu.

Kakva suptilna sugestija: Bog vam je lagao, pa ako budete neposlušni Bogu, postat ćete bog. Vi ćete odrediti što je ispravno, a što pogrešno. Eva nije odbacila prijedlog, već se oduševila njegovim tvrdnjama. Eva je imala pristup mnoštvu drveća, ali na lažni prijedlog nije htjela da joj se uskrati zabranjeno voće. Kad se sugestijom oduševi, onda je ono što slijedi vrlo predvidljivo; pristajanje razuma i volje uz napast.

Foto: Pixabay

Navika se razvija kada se radnje ponavljaju. Dakle, ustrajavanjem u grijehu razvijamo lošu naviku i ta loša navika postaje ukorijenjena u duši kao porok.

Eva zatim daruje plod svom mužu Adamu. Umjesto da zaštiti svoju ženu od iskušenja palog anđela i održi red koji je Bog postavio u Edenskom vrtu, on prihvaća plodove od svoje žene, znajući posljedice neposlušnosti Božjem autoritetu.

Posljedice

Posljedica grijeha koja se ne ispituje često je štetan učinak koji ima na sposobnosti duše. Ako je netko po navici sklon određenom grijehu, osobito smrtnom, razvit će se porok. Vrlina je dobra navika; porok je loša. Navika se razvija kada se radnje ponavljaju. Dakle, ustrajavanjem u grijehu razvijamo lošu naviku i ta loša navika postaje ukorijenjena u duši kao porok. Stoga postaje teško iskorijeniti je i postajemo manje slobodni. Manje smo slobodni jer intelekt postaje tamniji, čineći ispravan moralni izbor težim za utvrđivanje. Ponavljajući obrasci grijeha slabe volju, otežavajući izvršenje krjeposnog djela. Porok ubija slobodu.

Potrebno je prepoznati da je krjepostan čovjek slobodan čovjek dok porok ubija slobodu.

Naše društvo odbacuje vrlinu, ali je potrebno prepoznati da je krjepostan čovjek slobodan čovjek. On nije vezan svojim strastima i emocijama, koje mogu prevariti i dovesti do djela koja uzrokuju neopisivu patnju sebi i, ako je muž i otac, Božjem redu koji otac uspostavlja u domu. Otac, vođen svojim strastima i porocima, nije slobodan donositi moralne odluke u skladu sa svojim pozivom duhovnog i tjelesnog zaštitnika svoje obitelji.

To ima užasne posljedice na živote njegove žene i djece, s obzirom na to da je Božja volja da otac vodi svoju obitelj u Nebo. Kako može voditi ako ga kontrolira porok? Kako može voditi ako je sputan svojim strastima? „Ali nitko ne može ući u kuću jakoga čovjeka i oplijeniti njegovu imovinu, a da prije toga jakoga ne veže; tada se doista kuća može opljačkati“ (Mk 3, 27).

Foto: Simeone Pelegrini/Unsplash

Djevica Marija je jedina dobila nalog da mu smrska glavu, pa ju Lucifer mrzi demonskim bijesom, ali je se boji istim intenzitetom.

Ako se netko nađe okovan svojim strastima, reakcija ne može biti očaj, već pokušaj da se promijeni smjer. Imamo slobodu u Isusu Kristu. Kroz milost sakramenata, svakodnevnu praksu malih mrtvljenja, odgovornost i snagu bratstva i vršenje vrlina koje su suprotstavljene porocima ukorijenjenim u našoj duši nalazimo slobodu. Pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, Pomoćnici kršćana, i njezinoj krunici, pomoći će nam da zdrobimo Staru Zmiju.

Ona je jedina dobila nalog da mu smrska glavu, pa jeu Lucifer mrzi demonskim bijesom, ali je se boji istim intenzitetom. Kristovom milošću i zagovorom Blažene Djevice Marije naš će razum biti prosvijetljen i naša volja ojačana. To je sloboda i snaga koju svijet ne može dati.