Budi dio naše mreže

Trebamo li na ispovijedi govoriti koliko smo dobri ljudi?

Katolički svećenik otac Mike Schmitz je za Ascension Presents promišljao o ispovijedi. Voli slušati ispovijedi ne zato jer mu se sviđa "prljavo rublje", nego jer je ispovijed mjesto pobjede, mjesto gdje se ljudi uvijek vraćaju Isusu. "Jedva da se ičega sjećam što čujem u ispovijedima. To zovem božanskom amnezijom", rekao je otac Mike u videu koji donosim na kraju teksta.

/ bg

Jedna od stvari koju primjećujem je da kad se netko vrati na ispovijed, ako dugo nije bio i kaže: “Znate, oče, prošlo je trideset godina od moje zadnje ispovijedi, pedeset godina od zadnje ispovijedi.”

Ok, i što trebate ispovjediti? – pitam. “Pa, znate, bio sam malo nestrpljiv sa svojom ženom, pomalo tvrd s djecom…”

U redu, to je to? Dobro, nakon 30 godina, samo to? U redu.

Zastanimo i vratimo se malo. Je li Bog bio na prvom mjestu u tvom životu? Jesi li stavio druge stvari ispred Boga? Često je odgovor: “Ne znam. Pokušao sam biti dobra osoba.”

Super, to je divno, ali to nije bilo pitanje. Kad se usporedimo s tim, zapravo uvijek mislimo: “Pa, nisam toliko loš koliko bih mogao biti”. Istina je da vjerojatno nisi toliko dobar koliko bi trebao biti, stoga to nije uopće u pitanju. Uspoređuješ svoju dobrotu s ljudima koje poznaješ. Naša se dobrota uspoređuje sa samim Bogom. Stoga, vratimo se na onu “Pokušavam biti dobra osoba.”

Dakle, to nije bilo pitanje. Pitanje je bilo: Je li Bog u središtu tvoga života? Jer ako je išta osim Boga u središtu tvoga života, to je prva stvar. To je prva stvar koju trebamo ispovjediti svaki put kad idemo na ispovijed. Što smo stariji, to se više toga natječe da bude na prvom mjestu u našim srcima.

Kad se ide na ispovijed, ne kao dijete jer možda je to bilo zadnje kad si bio na ispovijedi, kao odrasla osoba prvo što moramo shvatiti je da je jedan od najčešćih grijeha koje vjerojatno imamo da nismo stavili Boga u središte. Ostavili smo ga po strani.

Jedna od drugih stvari koje trebamo, ako idemo na ispovijed kao odrasli, razumjeti je: što je grijeh?

Biblija ima puno različitih opisa za grijeh. Svi su vrlo korisni. Ja bih ga opisao ovako: Grijeh nije kao da se srdito protivim Bogu, ne mora se nužno nauditi nekome. Grijeh je ovo: “Bože, znam što od mene želiš. Nije me briga. Želim raditi što hoću.” To je znati što Bog želi i slobodno izabrati nešto drugo.

Kad sam bio u drugom razredu, znao sam da Bog želi da slušam svoje roditelje, želi da budem ljubazan prema braći i sestrama. Želi da ne varam u školi i takve stvari.  Ali sad si tu, s 25 ili 55 godina. Što Bog želi za tvoj život? Ako nemaš pojma, na svu sreću Crkva nam daje šalabahtere, stoga evo gdje i kako možeš početi.

Tvoj šalabahter za ispit savjesti treba biti primjeren tvojoj dobi i životnom staležu.

Postoji molitva, litanije poniznosti kardinala Merryja de Vala i ta molitva glasi: “Gospodine, od želje da me se voli, izbavi me. Od želje da me se uzdiže, izbavi me.” Prolazeći kroz litanije poniznosti, otkrit ćemo da su u nama neke rane. Postoje područja života gdje sam rekao: “Bože, znam što želiš. Ja hoću što ja želim.”

Osvrnimo se i na Isusove vlastite riječi, Blaženstva. Isus kaže: “Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju”. Živim li krotko? Nastojim li i težim li miru?

To su područja gdje mogu pogledati svoj život i reći: “Radim li to ili ne?”

Idući korak u ispitu savjesti je egzamen svijesti. Sv. Ignacije Loyolski, utemeljitelj isusovaca, reda kojem pripada papa Franjo, smislio je stvar koja se zove egzamen svijesti (pregled našega dana u Božjoj prisutnosti). Nije ista stvar kao ispit savjesti.  Uđi u molitvu, zamoli pomoć Duha Svetoga jer nekad ne znaš što trebaš ispovjediti. Zatim, prođeš svoj dan. To je obično na kraju dana. Prođeš svoj dan i prohodaš u sjećanju što se dogodilo. Za sva područja tvojeg života toga dana, gdje si rekao “da” Bogu, gdje je bila njegova milost, njegov poziv. Idi kroz taj dan i reci: “Hvala ti, Bože, za to”. I na kraju dana “Hvala ti, Gospodine”, i onda počni opet.

Koja su bila vremena dana kad je Bog nudio svoju milost i ti si rekao “ne”? Koja su bila vremena tijekom dana gdje je Bog vrlo jasno rekao: “Želim da učiniš to”, a ti si rekao: “Ja želim napraviti što ja želim”?

Prođi kroz te trenutke svoga dana i na kraju toga reci: “Bože, žao mi je. Molim te, oprosti mi”. Položi to Isusu pred noge jer shvaćaš da se ne radi samo o grijehu, radi se o življenju odnosa s Bogom. Zato se prvo moram pitati: “Je li Bog u središtu mojega života ili je po strani u mojem životu?”

Mjera u kojoj živiš iz odnosa s Bogom aktivni je dio tvojeg života. “Bože, primjećujem da si bio tu, hvala ti. Bože, znam da si bio tu i da si me pozvao napraviti nešto i to nisam učinio, žao mi je.”

Ako uzmeš bilo koji od ovih šalabahtera i počneš ih živjeti, počneš hodati prema njima, počneš ih prakticirati, znajući da Bog treba biti u središtu, a ne po strani, počet ćeš učiti kako se ispovjedti, kako ići na ispovijed kao odrasla osoba. Zapravo, učit ćeš kako ići na ispovijed kao svetac. I to je ono što Bog želi da budeš.

Otac Mike Schmitz: Kako se dobro ispovjediti

Geplaatst door Izdavačka kuća "Kyrios" op Donderdag 13 augustus 2020

Ključne riječi:
grijeh ispovijed Mike Schmitz

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja